Običaj je bio da se nakon uskrsnog ručka ide po kućama i tuca se jajima te se poklanjaju pisanice

"Tucanje" jajima jedan je od najstarijih uskrsnih običaja. U nekim tekstovima se navodi da se "tucanje jajima" spominje još u 14. stoljeću u starom Zagrebu i okolici, no prakticira se gotovo u svim dijelovima Hrvatske.

Taj se običaj još naziva i "borba jajima", jer jedan "borac" izaziva drugog te se oni "tucaju jajima" sve dok nekome ne pukne ljuska. Pobjednik je onaj čija je ljuska najmanje oštećena, a u nekim krajevima se prema pucanju ljuske određivalo hoće li biti plodna godina. Za tucanje se koriste i obojana i neobojana jaja.

Bojanje jaja

Bojanje jaja odnosno ukrašavanje pisanica također su jedan od najvažnijih običaja vezanih za Uskrs. Prije industrijskih boja, koristile su se razne tehnike poput bojanja ovojnicom luka, tekućim voskom, ukrašavanje svilom i koncem, heklanje, bojanje ciklom, bazgom ili koprivom i slično. Ukrasi su se razlikovali od sela do sela i svaki je kraj imao neku "svoju" tehniku ukrašavanja, karakterističnu boju ili simbol kojim bi se razlikovali od ostalih. Običaj je bio da se nakon uskrsnog ručka ide po kućama i tuca se jajima te se poklanjaju pisanice.

Pečenje jaja sa šunkom na žeravici

Jedan već pomalo zaboravljen uskrsni običaj koji se prakticirao u sjeverozapadnoj Hrvatskoj je paljenje krijesova, odnosno "vuzmenki" ili "vuzmica". Vatra se palila ispred crkve, klesanjem dvaju kamenova. Nakon toga bi uslijedio blagoslov te bi muškarci palili svoj komad drveta i nosili blagoslovljenu vatru kućama. Danas se često prakticira "svjetovniji" način paljenja krijesa, bez utjecaja crkve.

Granje koje se uoči proljeća rezalo s voćki, zapalilo bi se na Uskrs, prije izlaska sunca. Cilj je bio da vuzmica bude što više i da se što dalje vidi. Obično bi na paljenju krijesa sudjelovala cijela obitelj. Kad bi vatra dogorjela, na žeravici bi se pekla jaja sa šunkom, a nakon toga bi svi članovi išli na misu, na blagoslov jela.