U četvrtak, 11. travnja s početkom u 20 sati u HNK Zadar pogledajte pretposljednju predstavu u pretplati ''Krčma, alkar, duga'', rađenu po motivima pripovjedaka Dinka Šimunovića, u izvedbi Gradskog kazališta mladih Split i u režiji Ivana Lea Leme.

scenografija: Vesna Režić
kostimografija: Mirjana Zagorec
glazba: Paola Dražić Zekić
oblikovanje videa: Willem Miličević

igraju: Ana Gruica, Belmondo Miliša, Slavko Sobin, Ivo Perkušić, Mia Roknić, Lidija Florijan, Nada Kovačević, Vinko Mihanović, Siniša Novković

premijera: 25. studeni 2011., Gradsko kazalište mladih Split

Predstava Krčma, Alkar i Duga, rađena prema motivima pripovjedaka Dinka Šimunovića, obrađuje pojmove patrijarhata, rodnih uloga, obitelji, a dramaturškim postupcima u cijelosti korespondira s današnjim vremenom.

Nitko tako dobro ne opisuje ljude i međuljudske odnose stanovnika Zagore kao Dinko Šimunović.

Ono što oplemenjuje i inspirira u ovim pričama su pojedinci koji se pokušavaju otrgnuti iz zadatosti u kojima su nesretni. Ova predstava provocira pitanje identiteta i kroz Dinka Šimunovića i njegove likove pokušava ući u genezu profila ljudi ovog podneblja i njihove česte oporosti i surovosti.

Rezultat njihovog pokušaja nudi publici priliku za katarzu i suosjećanje. Naravno, centralni motiv svih priča, više ili manje skriven, je ljubav...

Tri poznate priče, stotinjak godina stare, nude i danas vrlo zgodan ključ za dešifriranje obrazaca ponašanja suvremenog čovjeka, pravo ishodište stavova o položaju žene, muškoj dominaciji, ljubavi, zabavi...

Ispod tanke kore novih društvenih normi iskaču svakodnevno među nama žilavi, puno stariji nagoni, strasti i shvaćanja, a stari aršini za mjerenje vrijednosti ne izlaze iz upotrebe. Stil Dinka Šimunovića poznat je po sretnom spoju lirskog i epskog, junačkog, a njegove rečenice kao da su stvorene za večeri uz komin u Zagori...

Lemo se nije želio odreći njegovih pjevnih, bogatih misli, slabo pogodnih za dijalog. Našao je rješenje u zboru baba u crnom, koje poput neke parodije antičkoga kora lamentiraju i komentiraju zbivanja. Ujedno groteskne, mudre i nositeljice kolektivnog pamćenja, te su babe jedan od najuspjelijih elemenata predstave u čijim ustima odlično zvone drevne legende i friške dosjetke u stilu "nije nega, nega nego".