Zoran Ferić, jedan od najznačajnijih pisaca suvremene domaće književnosti, sinoć je ''pregledan'' kod psihoterapeuta, Ante Mihića.

Naravno, riječ je o šaljivom uvodu u susret u Gradskoj knjižnici Zadar u sklopu ''Zadar čita''.

Mihić je Feriću postavio dijagnozu: bolest pisanja i pregledao njegova djela kao malu povijest bolesti. Ferić je odmah otkrio niz vlastitih trauma iz djetinjstva , te pojasnio kako je došao do naziva ''Mišolovka za Walta Disneya'' zahvaljujući fotografiji Nancy Regan u Auschwitzu, na kojoj ista djeluje kao da govori ''Ja ovo ne razumijem, došla sam iz Disneylanda''. Tako je Ferić počeo koristiti ''Disney'' kao metaforu, aktualnu i danas u svakodnevici punoj nasilja i kulturi koja, kako je kazao, izbjegava realnost, starost i smrt.

Ferić je nedavno nabavio sjajnu repliku Corbusierove ležaljke na kojoj rado čita, a trenutno čita ''Paralelne pripovjesti'' i Amosa Oza. Kako vodi radionicu pisanja, smatra da nema ništa od one famozne ''ladice'' u kojoj brojni čuvaju svoje priče i pjesme jer, kaže, ''literatura je prepoznavanje, komunikacija''.

''Uvijek sam ljut na negativne kritike i kritičarima smišljam razna lijepa mučenja'', našalio se Ferić. Za njega negativna kritika ima smisla.

Otkriva kako je za njega pisanje određeno rješavanje napetosti i - pisanje jest bolest! Najčešće ima razrađen scenarij od kojega se tijekom pisanja udaljava, a priče voli pronalaziti kao što ribič peca, tako on lovi priče . Cijeni Novaka, Desnicu, Kiša, Kafku, Nabokova, Carvera.

Na pitanje zašto se u Hrvatskoj pisci dijele, odgovara: ''Podjele tog tipa nisu sretna stvar, ali su nužna. To nije baš zdravo za književnost, više bi volio da smo poetički zaoštreno podijeljeni.''

''Pisac nije moralni korektiv društva. U redu je ako popularnost koristi za dobar cilj, ali taj imperativ da pisac mora oslikavati društvenu situaciju ne stoji'', smatra Ferić.

Na pitanje ima li taštine među piscima, Ferić je ironičan: ''Neee, ma to su vam sve divni ljudi!"