"Buža" je nastala prema tekstu Živka Jeličića, a režiju popisuje Maja Šimić

Tko bi rekao da jedna mala „buža" na zidu može uzrokovati toliko problema!

Jučerašnja 25. izvedba predstave "Buža" glumačke skupine Dragon teatar u zgradi starog kazališta lutaka u Jazinama pokazala nam je kako jedna obična, banalna stvar poput buže u zidu postaje uzrokom sukoba između susjeda, predmetom sudskog procesa, pokretač složenih međuljudskih odnosa, ljudskih slabosti i sjećanja koja bi radije zaboravili.

Tople ljetne večeri su, za susjede šjor Vitu (Mimi Zadarski) i šjora Peru (Milo Kucar), idealna prilika za prigovaranja i ogovaranja preko balkona, ali kada se između zidova njihovih spavaćih soba pojavi sporna „buža", dolazi do smiješnih prepirki koje malo-pomalo poprimaju sve intimniji karakter otkrivajući prešućene tajne. Nesretna buža tako postaje predmetom policijske istrage i sudskog procesa (oba organa vlasti tumači Vinko Radovčić) i dovodi do niza urnebesno smiješnih situacija koje zalaze malo u farsu, malo u grotesku.

Zanimljiv zadarski dijalekt, dinamični i brzi obrati, sulude transformacije uloga i scene,..., sve su to samo neki od razloga koji su mamili publici osmijeh na lice i zbog kojih se ona i ovoga puta odlično zabavila

"Buža" je ispovjedaonica, gorko-slatka priča o ljudskim karakterima, mediteranskom mentalitetu gdje susjed o susjedu zna više nego o samom sebi, likovima koji se vole, mrze, podbadaju, namještaju, potkupljuju, ali koji ne mogu jedni bez drugih. Likovi koji su jači na riječima nego na djelima, u biti ranjivi i koji će svojim slabostima izazvati smijeh, ali i negodovanje jer o njima otvoreno govore....

Kako jedan od protagonista gleda na cijelu tu priču, kako je biti dio nje i koja je njena poruka, rekao nam je mladi zadarski glumac, Vinko Radovčić.

eZd: Riječ je o 25. izvedbi predstave "Buža"? Kako je bilo igrati tu jubilarnu brojku predstave i to još u zgradi starog kazališta lutaka u Jazinama?

Vinko: Bužu smo igrali na različitim lokacijama. Od dvorišta na Bokanjcu, na cesti u Salima, u Poreču u kazalištu, u kinu Pobjeda u Zadru na Rabu .... Stvarno smo prošli puno toga s tom predstavom. Drago mi je da smo je odigrali i staroj zgradi kazalištu lutaka i na neki način otvorili vrata tog novog kazališnog prostora, veseli me što ovo nije posljednje igranje Buže u tom prostoru.

eZd: Od premijere ove predstave 8. lipnja 2010., osvaja li "Buža" publika i dalje jednakim žarom?

Vinko: To je prije svega jedan jako dobar tekst Živka Jelčića koji su obilježili pokojni Ivica Vidović i Špiro Guberina. Redateljici Maji, Mimiju, Miru i meni nije bilo nimalo lako na početku, ljudi su imali velika očekivanja, svi su znali za postani Hit film. Na daskama je to ispalo potpuno drugačije i zbog toga smo jako zadovoljni. Publika uživa, uživamo i mi i to je idealni recept za dugi život predstave.

eZd: Misliš li da je predstava zapravo najviše dotaknula publiku time što je dokazala da ona ne mora blistati kazališnim imenima i skupim dekorom da bi poslala "poruku"/osvojila simpatije...je li potaknula ljude da se i sami prepoznaju u nekim trenucima?

Vinko: Mimi Zadarski je za mene veliko ime. Bavi se kazalištem preko trideset godina tako da je naša redateljica imala pravi As u rukavu. Mislim da trenutno nitko ne bi bolje odigrao ulogu barba Vite. A što se tiče priče ona je uvijek aktualna, bliska nama, našem dalmatinskom mentalitetu.

eZd: Kako vi, kao jedan od protagonista predstave, gledate na "Bužu"? Koja je njena poruka?

Vinko: Volim tu predstavu, sulude transformacije a posebno volim ulogu malog Tonija koji zapravo pokrene cijelu dramu kad napravi bužu u Vitinoj sobi i tako ga spoji s njegovim najdražim prijateljem Perom. Uvijek me iznova uzbudi napraviti na našoj scenografiji novu bužu, jer nema života bez BUŽE.