Na današnji dan, prije šest godina, napustio nas je veliki hrvatski pjesnik i prevoditelj Boris Maruna. Rođen je na južnim obroncima Velebita, u jaseničkom zaseoku Potprag.

Tri desetljeća je proveo kao politički emigrant i u tom periodu mu je nastao najveći dio njegovog pjesničkog opusa. Veliki dio života proveo je u Americi, Argentini i Španjolskoj, tamo se i školovao, ali nikada nije prestao misliti, govoriti i pisati kao Hrvat. Hrvat koji misli svojom glavom i otvoren je prema svim zemljopisnim širinama i duljinama, svim kulturama, običajima...Upravo ta njegova karakteristika navela je ljubitelje pisane riječi okupljene u Klubu čitatelja u ogranku Bili brig, da se nazovu njegovim imenom.

A danas, njemu u spomen, prisjećamo se jedne od njegovih antologijskih pjesama:

Pas

U pustim brdima između Marbelle i Ronde
Što nemilosrdno sjećaju na naš rodni Velebit;
Koja bi mogla biti Velebit
A nisu Velebit
Kao što bih ja mogao biti bog
A nisam bog
- Da vam pravo rečem
Okružen zemaljskim mulcima
Jedva uspijevam biti polučovjek

U tim brdima dakle
Moj stariji brat Pero i ja
- S odgovarajućim gospođama -
Susreli smo jednom psa
Kojem je automobil oderao
Čitavu lijevu stranu tijela:
Mogli smo jasno vidjeti razvaljena rebra
Crnu rupu iza lopatice
Crijeva oko kojih se rojahu muhe.

Usporili smo vožnju kao da smo naišli na sprovod.
Pas je također zastao
Okrenuo glavu koliko je mogao
Ili koliko je bilo dovoljno
Da nas ravnodušno pogleda krajem oka
I kao s nekom nadom
Kao s namjerama koje nadmašuju razum
Nastavio hod po usijanoj kaldrmi
U pravcu mora i smrti

Možda se vraćao da krepa
U rodnom selu?
Možda je tražio gospodara, budući pas?
Moždao je mozgao o krajnjoj svrsi
Pasjeg života, o tome
Da je mogao biti savršen pas
Kao što sam ja mogao biti savršeni bog
A ovako smo zapravo svatko na svoj način
Samo leševi u pokretu.

Uostalom,
Kako biste se vi ponašali
Na njegovu mjestu?
Razmislite što bi bila vaša poruka mlađima!

U mutnom pasjem pogledu
Ukoliko je uopće nešto odražavao
Bila je samo zastrašujuća okolnost
Da je rodno selo daleko
I da gora iskustva tek dolaze.