Kultura

Arheološki muzej Zadar ponosno predstavlja:

Trodimenzionalnost uvijek mami ili "povratak skulpture""

Trodimenzionalnost uvijek mami ili

Vrijeme je u muzeju zaustavljeno, a umjetnica uvodi ekstenziju kroz prostor... što je odavno dovršeno i izmješteno iz originalnog konteksta u muzejski prostor pred-stavljanja

Sinoć je u Arheološkom muzeju održano otvorenje izložbe "ANA ELIZABET - spacetime 2.0", autorice Ane Elizabet. Izložbu su postavili, točnije Aninih 10 trodimenzionalnih intervencija u prostoru i vremenu, Iva Letilović i Igor Pedišić.

Kolekcija umjetničkih djela izrađenih od kartona, gipsa i aluminija za stanovanje stvara posve novu dimenziju doživljaja umjetničkih predmeta u životnom prostoru.

Riječ je o trodimenzionalnim objektima koji se mogu postaviti u prostor ili pak o svijetlećim instalacijama koje vise na zidu. I jedan i drugi tip umjetnina poziva na prosvjetljenje sebe i prostora, kroz stalnu interakciju s gledateljem, korisnikom prostora za stanovanje Za razliku od standardnih takvih umjetnina koje se stavljaju na zid ili u prostor stanovanja da bi popunile ili dekorirale, kolekcija Home Enlightment/Kućno prosvjetljenje nudi poziv na sudjelovanje u razmišljanju - stvara novo duhovno ozračje u osobnom intimnom prostoru življenja.

Evo što je u svome tekstu o izložbi, a u čast autorici, rekao Feđa Vukić, povjesničar umjetnosti i profesor povijesti i teorije dizajna na Studiju dizajna Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu.

Spacetime 2.0 izvorni je autorski umjetnički koncept koji se razvija godinama i u ovoj novoj izvedenici, označen kao što se nazivaju nove verzije softvera, prikazuje se u Arheološkom muzeju - dakle u "instituciji" koja po definiciji svoje kulturne misije čuva i prezentira materijalne ostatke prošlosti.

Taj izbor nije slučajan jer je u kreativnom prosfilu umjetnice Ane Elizabet već godinama jasno da se svojim trodimenzionalnim intervencijama u prostoru itekako referira i na vrijeme. U ovoj umjetničkoj intervenciji predstavljaju se trodimenzionalne forme aluzivno tipa, koje ne "prikazuju" nego povezuj, nemaju ugrađenu pripovijest nego se sadržaj eventualno događa u povezivanju - linku - na zatečeni prosto. Za umjetnicu taj je zatečeni prostor često i otvoreni, javni prostor, ali i privatni, intimni prostor...

Ana Elizabet se posebno zahvalila ravnatelju AMZ-a Smiljanu Gluščeviću, Ivi Letilović i Igoru Pedišiću, tehničaru Mariu Diki i Uredu za kulturu Grada Zagreba koji je financirao ovaj projekt  Ana Elizabet: Imala želju izraziti osjećaj bića i teme - a to je susret u dijalogu

"Inicijalna ideja mi je bila, s obzirom da mi se Zadar kao grad jako svidio, zapravo - očarao me, dobila sam u njemu i potrebu izlagati. Pogotovo zato jer to još nikada nisam i publika me ovdje još ne zna. Tražeći adekvatni prostor, otkrila sam Arheološki muzej i shvatila  kako bi bilo vrlo uzbudljivo okušati se u dijalogu sebe i njega. Krenula sam svjesna da taj spoj možda i neće profunkcionirati zato što su njegov postav i fundus vrlo moćni i vrijedni, markantni sami po sebi...", kazal nam je u razgovoru autorica Ana Elizabet.

No usudila se jer su je artefakti Arheološkog muzeja podsjetili na njezin rad, koji je s jedne strane apstraktan, a s druge evokativan, kao da su iz sličnog vremena. "Ovo je zbirka koja komunicira s dimenzijom prošlosti, ali i budućnosti. To je ono što i mene osobno fascinira - ta njena istovremena poveznica s prošlošću ali i suvremenošću."

Izgled njezinih radova nevjerojatno podsjeća na životinjske, međutim, to je samo slučajnost, kaže autorica. "Mnogi ljudi povezuju moje radove sa slonićima, pužićima, općenito životinjama,... međutim to mi nije bila namjera, ali za to preuzimam odgovornost", kazal je uz smijeh.

"Ja sam samo imala želju da se osjete bića, i tema izložbe - a to je susret u dijalogu: Koliko se moramo približiti jedan drugome da bi mogli voditi kvalitetan dijalog, a da pritom ne gubimo balans i smjer, ne oslanjajući se na isključivo na drugog. Zato i jest većina eksponata izrađena u paru. Kada ih je dvoje, uspijevam uspostaviti odnos unutar sebe, a to mi je i dugo vremena bila tema u vlastitom radu. Skulpture same po sebi stvaraju odnos spram svijeta i okoline, međutim stavivši ih u par, one uspostavljaju još jedan dodatni odnos - odnos između sebe, koji se multiplicira i dinamizira."


Dodavanje novih komentara je onemogućeno.