Kultura

Najavljujemo

''Bobočka ili drugih sto stranica Filipa Latinovicza'' na programu Zadarskog kazališnog ljeta

''Bobočka ili drugih sto stranica Filipa Latinovicza'' na programu Zadarskog kazališnog ljeta

U četvrtak, 11. srpnja u 21:30 sati, u dvorištu Providurove Palače gostuje Kazalište Moruzgva iz Zagreba s predstavom Miroslava Krleže - ''Bobočka ili drugih sto stranica Filipa Latinovicza''.

Redatelj  predstave je  Ivan Leo Lemo, a uloge tumače Ecija Ojadanić i Alan Miličević.

adaptacija romana "Povratak Filipa Latinovicza":  Ana Tonković Dolenčić

glazba, video, svjetlo: Willem Miličević

kostimi: Mirjana Zagorec

tehnički suradnik: Darko Crnčević

fotografije: Filip Čargonja

režija, scenografija:  Ivan Leo Lemo

 

Ulogu Bobočke, te fatalne Krležine literarne persone, utjelovljuje  Ecija Ojdanić, osnivačica kazališta Moruzgva i jedna od najistaknutijih hrvatskih glumica koja se dosad dva puta okušala u Krležinim dramama i to kao Melita u "Ledi" i kao Anka u "Kraljevu.  

Predstava "Bobočka ili drugih sto strana Filipa Latinovitcza" prilika je za sve kazališne sladokusce da pogledaju taj kultni roman iz drugog rakursa te da se upute na uzbudljivi rafting kroz kanjone rečenica našeg najvećeg pisca.

Kazalište Moruzgva ovom predstavom obilježava osamdeset godina od kad je "Povratak Filipa Latinovicza" napisan.

Iz prvog lica

Ksenija Radajeva Bobočka je centralni ženski lik u romanu Povratak Filipa Latinovića, ali i jedan od najfascinantnijih karaktera hrvatske književnosti uopće. Sva sazdana od proturječja smještenih u ekstremima mogućeg psihološkog registra jedne žene, ona je istodobno furiozna i destruktivna, strastvena i hladna, ali i duboko emotivna te suosjećajna. Tamni anđeo propasti i svjetlo nad provalijom. Putujući od radikalnih čulnih iskustava visoke produkcije do provincijske birtije na rubu egzistencije ostvaruje se bizaran niz koji običan život unapređuje u sudbinu i  jedno lice čini izvanredno zanimljivim svakovrsnim čitanjima.

Bobočkina sudbina je i mala studija o slobodi, jedna od inačica teze da impuls za odbacivanjem svakog civilizacijskog obzira vodi u (uvjetno rečeno) moralnu propast, te postavlja pitanje je li sloboda cilj ili samo sredstvo. Ksenija Radajeva je zatočena u svom oslobađanju i čarobno snažna na liniji vlastite nemoći. Ona intuitivno, od djetinjstva ćuti da je samo mrtav čovjek slobodan od bilo kakve verzije života, te je kod nje izvanredno stvarno isprepletena želja za životom i strast prema umiranju. Kao mnogi Krležini likovi i Bobočka marljivo radi na svim detaljima svoga uništenja, ali tek će je smrtonosni ugriz krezubog paralitika (da, Baločanski nema prednja dva zuba) konačno osloboditi od svih okvira, utišati buku nemira, neutažive pohote i prezira. Tragikomično i potresno, snažno, uvijek proturječno - kvalitete su koje brišu granice formata, a samom transformacijom iz književnog u kazališno prizorište izranjaju i nove, možda nenapisane nijanse.

Iz prvog lica stvari izgledaju drugačije...

Ana Tonković Dolenčić

 

 

O BOBOČKI:

Bobočka je jedno od najkompleksnijih Krležinih ženskih lica, a kroz priču o njezinom burnom životu koji je požudno krivudao od građanskog luksuza s početka dvadesetog stoljeća do siromaštva u blatu sela Kostanjevca, Krleža opisuje advokate kockare, ministre u ostavci, banke u propasti, ekscentrične znanstvenike i neurotične slikare. Mračni akordi kapitalizma u kojem se ljudi koriste, a stvari vole, u kojem se pije, puši i laže, ekspresionistički su okvir za Bobočkine introspekcije.

U tim se intimnim prepričavanjima razotkrivanju suptilne note Bobočkine duše zarobljene u lijepom ženskom tijelu. Neke od tih nota koje sačinjavaju Bobočkinu duhovnu i mentalnu simfoniju zvuče komično, neke tragično, neke melodramatično, neke mitski, neke povijesno, a neke zvuče kao da smo ih baš mi mislili, ali nikad ih ne bismo uspjeli tako vješto reći i osjetiti kao Ksenija Radajeva zvana Bobočka za koju svi govore da je nimfomanka što dodatno pojačava njezin prezir prema svemu malograđanskom, licemjernom i sputavajućem.

Možda baš zbog preciznih literarnih oštrica kojima Krleža reže čovjeka i čovječanstvo tumačeći njegovu vječnu anatomiju, možda baš zbog kronične aktualnosti njegovih dijagnoza, učenici i studenti kroz lektiru, tri desetljeća nakon Krležine smrti, pronalaze lekciju i inspiraciju koja im može jako pomoći u ovim vremenima inflacije paklenog šunda.


Dodavanje novih komentara je onemogućeno.