Peto izdanje Monoplay-a simbolično je za pet puta uvećao svoju programaciju i uveo brojne novitete koji su nedostajali

Jučer je Zadar ispratio još jedan u nizu sve uspješnijih, po broju izvođača sve "snažnijih" i po odazivu publike sve posjećenijih festivala u kojem je naglasak bio na solo izvedbi, a sva svijetla su, od 1. do 3. rujna, bila usmjerena na individualno doživljavanje tijela, plesa, emocija i glazbe.

Već petu godinu u organizaciji Zadarskog plesnog ansambla u našem se gradu održavao "Monoplay" - festival sola, jedini specijalizirani festival za predstavljanje solo izvedbe Hrvatskoj, u domeni suvremenog plesa i njegovog izričaja unutar suvremenog kazališta.

Od gostiju koji su uveličali peti "Monoplay" ističu se Zadrani: Josipa Štulić, Danica Nenadić, Maja Stipaničev, Stošija Zrinski, Iva Burčul, Filipa Bavčević, Tea Kulaš, Nikolina Dolfić, Matea Bilosnić i Sanja Petrovski, a ove godine su im se pridružili i gosti iz čitave Hrvatske, poput Roberte Milevoj, Brune Isakovića, Ane-Marije Bogdanović , Deane Gobac i Mie Zalukar. Novost ovogodišnjeg festivala bila je i (završna) večer stranih gostiju, kada su se zadarskoj publici predstavili Renan Martins de Oliveira (Brazil), Jule Flierl (Njemačka) te Paole Ponti (Italija).

Kreativni tim festivala "Monoplay" ove je godine fokus usmjerio na virtuozitet samog izvedbenog djela i njegovu otvorenost u interakciji s publikom.

Peto izdanje Monoplay-a simbolično je za pet puta uvećao svoju programaciju i uveo brojne novitete koji su nedostajali ne samo plesnoj sceni u Zadru, već, općenito - urbanoj kulturi u Hrvatskoj.

Sinoćnji je program svoje "daske koje život znače" u potpunosti prepustio inozemnim plesnim snagama - Renanu Oliveri, Paoli Ponti i Jule Flierl, nakon čega je održan i solo koncert Bojana Grgića u koprodukciji s Muzičkim salonom. Službeno zatvaranje festivala i neformalno druženje i opraštanje od ovogodišnjeg festivala bilo je upriličeno u Sv. Dominiku uz nastup benda tehničkog osoblja pod nazivom "Jure i Bobani".

Renan Martinis de Oliveira, "Solo.op.92 for Brahms"

"Solo.op.92 for Brahms" nastao je u suradnji s glazbenicima klasične glazbe i temelji se isključivo na ovom glazbenom komadu iz 19.st. Referirajući se na ekspresivan, pripovjedački aspekt glazbe, Renan odlučuje koristiti pokret koji se generira iz osobnih događaja povezanih s borbom i poteškoćama.

On istražuje granice ponuđenog materijala i pokušava ga učiniti još ekstremnijim u zadatostima vremena, prostora i kvalitete. Također istovremeno istražuje ideju "ružnog" i "lijepog" i tako pokušava zadiviti gledaoca pomičući sebe i svoje tijelo do samih granica. Atmosfera na sceni graniči s lirikom specifičnog emocionalnog intenziteta, a postiže ju operna pjevačica Camille Merckx.

Paola Ponti, "Human"

"Human" se sastoji od nekoliko soba koje su definirane unutar jednog prostora i to svijetlom, tijelom izvođača, uporabom prostora i zvuka. Formiranje mreže od glutena, neorganizirani organi, tekuće kost, staze, precizno odabrane prepreke i strategije za sastajanje, identifikaciju i fino podešavanje stanica, tsunami: nered koji neprestano teži ka prilici za uspostavljanjem reda.

Jule Flierl, "Happiness is a war...m gun 1-3"

U solu "Happiness is a war...m gun 1-3", Jule Flierl radi na utopijskom tijelu u raznim oblicima poremećaja. Temeljen je na korisničkom meniju za MacBook, koji ona "prevodi" u naivne upute publici u datoj kazališnoj situaciji. Raščlanjujući značenje u zasebne riječi i slova, u zvukove, sferu onoga što ne može biti izgovorivo. Pojedini dijelovi tijela miču se samostalno/izolirano prema cjelini plesačice. Pokusna i teško razgovijetna govorna vježba kroz napor nastanjuje plesnu strukturu kako bi na koncu "rodila" krhkog hibrida između čovjeka i stroja.

Pred nama je tako bio mali jubilej, velikog značenja i promjena koje su se iskristalizirale tijekom ovog zaokruženog perioda. Zadarska publika bila je svjedok rezultata dugogodišnjeg, sistematičnog, profesionalnog i umjetničko-pedagoškog rada koji Zadar čine osebujnim centrom suvremenog plesnog stvaralaštva.

Izrastao iz Plesnog odjela Glazbene škole Blagoje Bersa i Zadarskog plesnog ansambla, iz godine u godinu pokazuje mogućnosti, viziju i cilj nadrastanja bilo kakvih okvira.

Nastao kao nadahnuti čin aktivizma, umjetničke solidarnosti i strasti, neka iz istih razlog, u godinama koje slijede, i dalje traje i raste!