Nakon što je u ponedjeljak propao dogovor između Ministarstva kulture i Grada Zagreba te se i dalje ne zna tko će biti v. d. intendanta HNK-a i kada će naša najveća nacionalna kazališna kuća početi normalno funkcionirati, može se reći da hrvatska kultura ima svoj najveći i najalarmantniji kazališni slučaj, koji je uzrokovan političkim sukobom različitih opcija.

Iako obje strane - i Ministarstvo kulture i Grad Zagreb - minoriziraju ozbiljnost situacije u obezglavljenom HNK-u, posljedice tog stanja mogu biti katastrofalne, a to potvrđuju i izjave sindikalnih povjerenika HNK-a te zaposlenika te kuće, koji upozoravaju na nemogućnost normalnog funkcioniranja u tom teatru.

Svi se slažu u jednom - problem je u političkom prepucavanju i neodgovornom ponašanju političara Grada Zagreba i Ministarstva kulture koje nije fer ni prema zaposlenicima niti prema publici HNK-a te smatraju da se ta kazališna kuća nije ni smjela naći u takvoj situaciji i da se privremeno rješenje za v. d. intendanta HNK-a trebalo pronaći puno ranije.

Naime, v. d. intendanta HNK-a traži se već gotovo dvije godine i za to vrijeme raspisana su čak četiri natječaja, koji su zbog političkih, proceduralnih, osobnih i inih razloga poništeni. Za to vrijeme nije postignut dogovor između Grada Zagreba i Ministarstva kulture oko zajedničkog kandidata za intendanta, a sada i za v. d. intendanta HNK-a te se izbor za čelnika te kazališne kuće pretvorio u nedopustivo dugačku trakavicu čiji se ishod i rješenje još niti ne nazire.

Najveći kamen smutnje postala je sada već bivša intendantica Ana Lederer, koju je dugo podržavao Grad Zagreb, i koja se u medijima nekoliko puta istrčala s nimalo pristojnim komentarima cjelokupne situacije. No bez obzira na to, intendant HNK-a morao se izabrati davno prije i njegov se izbor nije smio pretvoriti u sukob dviju kulturnih politika jer to ne služi na čast ni Gradu Zagrebu niti Ministarstvu kulture.

Pogotovo što je do takvog konflikta došlo upravo u vrijeme kada je Hrvatska postala članicom EU-a, jer time odašilje u svijet nimalo pozitivnu poruku o svojoj kulturi i kulturnom identitetu.

Također je nejasno zašto Ministarstvo kulture taji imena potencijalnih kandidata za v. d. intendanata HNK-a, s obrazloženjem da se time štiti njihova privatnost.

Od koga? Naime, javnost ima pravo na pristup informacijama i treba saznati tu benignu informaciju - imena tih kandidata, kao uostalom što to trebaju saznati i zaposlenici HNK-a, jer se naposljetku radi o njihovoj budućnosti.

Međutim, pomno skrivanje tih imena, kao da se radi o vojnoj tajni ili informaciji važnoj za državnu sigurnost ne baca nimalo lijepu sliku na kulturnu politiku države. To, dakako, potvrđuje i cijeli slučaj oko izbora intendanta zagrebačkog HNK-a. Dapače, inicira pitanja o tome je li Gradu Zagrebu i Ministarstvu kulture više stalo do rješenja situacije u njezinom najvećem kazalištu ili im je više stalo do pobjede vlastite političke opcije.

Odnosno, jesu li osnivači i financijeri zagrebačkog HNK-a spremni prestati ratovati i međusobno se optuživati i stišati taštine te pronaći zajednički jezik usprkos različitim stranama te tako omogućiti HNK-u, koje je već na rubu organizacijskog kaosa, nesmetano funkcioniranje.

Do takvog zaključka upućuje stanje u kući na Trgu Maršala Tita gdje, kako saznajemo, vlada rezignacija i bojazan od mogućeg kolapsa. Kako nama je rekao Ivica Trubić, predsjednik Sindikata zaposlenika u kulturi te prvak Opere HNK-a, ljudi su na početku bili konsternirani petljanjem politike u rad HNK-a, zatim je produbljivanjem krize i sve žešćim političkim prepucavanjem između Grada Zagreba i Ministarstva kulture uslijedilo veliko razočaranje, a sada su svi iskreno zabrinuti, jer je pod znak pitanja dovedeno i funkcioniranja kuće.

Naime, po Trubićevu mišljenju, politici je dužnost HNK-u omogućiti normalan rad, a dogodilo se upravo suprotno - političkim djelovanjem opstruira se rad najveće hrvatske kazališne kuće što je apsolutno nedopustivo, jer se time nanosi neprocjenjiva šteta ne samo kazalištu nego i cjelokupnoj kulturi. Tvrdi da je najgore od svega to što su zaposlenicima vezane ruke i što oni ni na što ne mogu utjecati. Također, uskraćene su im informacije te tako ni zaposlenici HNK-a ne znaju imena famoznih kandidata za v. d. intendanta.

Zbog svega toga, kako saznajemo iz razgovora sa zaposlenicima HNK-a, ljudi se osjećaju zanemareno i zapostavljeno, a javila se i bojazan od neisplate iduće plaće 15. rujna, pa čak i od kolapsa HNK-a u cjelini.

Naime, kako ističe Trubić, svjesni su da Vlada RH ima važnije prioritete, primjerice, Lex Perković, od bavljenja izmjenama i dopunama Zakona o kazalištima, koji se, po njegovu mišljenju, gura u hitnu proceduru prvenstveno zbog toga kako bi se mogla smijeniti dosadašnja intendantica Ana Lederer.

'Mi smo imali niz primjedaba na njezin rad, kao što smo imali niz primjedaba i na rad bivših intendanata, a imat ćemo i na rad budućih, ali smatramo da intendantica zaista nije bila kriva za nepokretanje nove scene i za manjak fluktuacije starijih kadrova u HNK-u za što ju je ministrica optuživala', objašnjava Trubić dodajući da je iluzorno očekivati da te ozbiljne probleme riješi bilo koji intendant, jer je to moguće jedino u slučaju postignutog dogovora između Grada Zagreba i Ministarstva kulture, kao i promjene legislative.

'Ovo što se događa s HNK-om velika je nacionalna sramota', nastavlja Trubić dodajući da u cijeloj svojoj povijesti, od svog osnutka i bana Khuena-Hedervaryja, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu nije bilo tako bojkotirano političkim prepucavanjima kao što je to danas u nezavisnoj Hrvatskoj.

'Danas se svi busamo u prsa govoreći o važnosti kulture i kulturnog identiteta, a zapravo se vode političke igre zbog kojih ne stradava samo zagrebački HNK i hrvatska kultura nego i sve ostale djelatnosti, od turizma do poljoprivrede. Čudi me da političari ne razumiju važnost kulturnog identiteta upravo danas kada je Hrvatska postala članica Europske unije, jer smo po kulturi prepoznatljivi i po njoj se izdvajamo od ostalih zemalja.

Međutim, umjesto da se vlast s posebnom pažnjom odnosi prema HNK-u kao svojoj najvećoj kazališnoj kući i pokuša na pozitivan i konstruktivan riješiti izbor intendanta naše kuće, svojim političkim igrama doveo ga je na rub ponora, u sramotnu situaciju kakvu svijet još nije vidio.
To je zaista tragično! Da smo obična tvornica, sigurno bi nas poslali u stečaj, kao što se dogodilo s brojnim drugim tvrtkama, jer očito nikoga nije briga za kazalište i kulturu. Nas u kazalištu ne zanima tko je na vlasti u Gradu Zagrebu, a tko u Ministarstvu kulture RH te koje se opcije bore za prevlast. Smatramo da se HNK nije smio dovesti u takvu sramotnu situaciju, koja traje zaista predugo i kojoj se na žalost ne vidi kraj. Smatramo da su političari pokazali neodgovorno i samovoljno ponašanje, a najgore od svega je to što zbog blokade rada u HNK-u nikome neće odgovarati, ni moralno niti financijski', zaključio je Trubić.

Slično razmišlja i Alen Gotal, sindikalni povjerenik Baleta HNK-a, koji je situaciju u HNK-u ocijenio katastrofalnom i alarmantnom, ali i opasnom za opstanak Baleta, što se već pokazuje u praksi.

'Primjerice, jednoj balerini je istekao ugovor, a budući da je ravnateljica Baleta podnijela ostavku, nitko joj ga nije mogao produljiti i završila je na burzi', kaže Gotal pojašnjavajući traumatično stanje u Baletu te dodajući da će se posljedice te situacije odraziti na odnos stranih baletana prema HNK-u, posebno Japanaca, koji će možda spakirati kovčege i napustiti Zagreb.

'Svi smo zatečeni razvojem situacije, a posebno ovom najnovijom hladnoratovskom najavom, ispaljenom iz Grada Zagreba, kojom nam se najavljuje uskraćivanje sredstava. Taj oblik ultimatuma zaista ne razumijem! Zbog toga mi slučaj HNK-a nalikuje na gordijski čvor koji nitko ne želi riješiti jer su svi zaokupljeni borbom za vlašću i tumačenjem zakona kako im u određenom trenutku odgovara, ne obazirući se na to kakve će posljedice ostaviti njihovo neodgovorno ponašanje ne samo u kazalištu, nego i u hrvatskoj kulturi.
Ako se iz tih političkih prepucavanja pod hitno ne makne ego, bojim se da će se dogoditi potpuna devastacija HNK-a, i stoga pitam hoće li netko snositi odgovornost za učinjenu štetu', zaključio je na kraju Alen Gotal.