Planet art u koprodukciji s Teatrom EXIT odigrao je suvremenu dramu koja je obuhvatila svakojake teme društva, i one očekivane, ali i one koje su nas ostavile bez daha

"Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način." Tom rečenicom Tolstoj započinje svoj roman, ali svakako će biti prikladna i za početak članka o predstavi koju smo imali prilike sinoć pogledati na zadarskim "daskama koje život znače".

Riječ je o predstavi "Plemena" Planet Arta i Teatra Exit kojoj je pripala čast otvoriti novu kazališnu sezonu u Zadru!

Sve se naizgled činilo kao sretna obitelj. Poneka prepirka, bratsko-sestrinsko prigovaranje i zezanje, bračna podbadanja,... Sve ono što svaka obitelj danas prolazi... međutim, nije bilo tako... Iza svake prepirke otkrivena je zavist, ljubomora i egoizam, iza svake suze samosažaljenje, iza svakog osmijeha plač,... Ništa zapravo nije onako kako se čini...

Nije niti čudo što je predstava Plemena dotaknula "žicu" svakog pojedinca/ke u publici. Svatko od nas prepoznao se u barem jednom njenom segmentu - ili smo oni koji ne slušaju ili smo oni koji ne čuju!

Predstava naizgled jednostavna, na kraju se pokazala se sve samo ne takvom. Teške teme, pitanja bez odgovora, bivanje i življenje u 21. stoljeću a nemogućnost i komunikacije, ne poznavanje i u konačnici otuđenje od zajedničkog JEZIKA, od jezika ljubavi jednoga prema drugome ... sve to bilo je i više nego dovoljno da se zapitamo:

Zašto se bojimo različitosti? Zašto je tako teško to priznati? Što je to što nas čini "ljudima" odnosno "civilizacijom" kada "padamo na ispitu" (života) već na prvom pitanju - tko smo mi uistinu? Zašto smo prozvani društvenim bićima kada u tom istom društvu nalazimo samo prepreke i prijetnje?

Planet art u koprodukciji s Teatrom EXIT odigrao je suvremenu dramu koja je obuhvatila svakojake teme u društvu, i one na neki način očekivane, ali i one koje su nas ostavile bez daha. Poput homofobije. Postoji gluhi brat, otvara se tema hendikep, no ne hendikep kod uistinu hendikepiranog - već hendikep društva spram hendikepiranih! Ono što ovu predstavu zapravo je tekst koji je u potpunosti metaforičan i odvodi nas na jednu višu razinu.

Uz titlove koji su prevodili znakovni jezik koje su glumci Slaven Španović i Petra Kurtela savršeno uvježbali i odigrali, na ekranu na pozornici ispisivale su se i neke neizgovorene misli likova pa je tako uvedena još jedna dimenzija komunikacije

Riječ je o metafori o komunikaciji, metafori društvenog "ustroja" koja vlada u današnjem društvu i upravo preko shvaćamo kako se nismo odmaknuli daleko od "plemena". Još jedan problem koji se otvara unutar predstave je obitelj i (ne)odnosi unutar nje, izdaja bližnjeg, oholost i zavist. Priča o problematičnoj obitelji koja se možda pretjerano ili samo na pogrešan način brine za gluhog sina samo je djelić sadržaja komada koje zapravo tematizira slušanje, odnosno sluh za onog drugog.

Marko Torjanac, Jasna Palić, Lana Gojak, Janko Popović Volarić, Slaven Španović i Petra Kurtela odveli su nas "putovanje" komadom Nine Raine da uvidimo kako nismo isti, već naprotiv - da smo užasno različiti. Kroz intrigantnu i katarzičnu priču o ljubavi i izdaji, ova višestruko nagrađivana drama pokazala je da o toj (ne)pripadnosti i dalje ovisi sreća pojedinca.

Oni su nam pružili sliku današnjeg svijeta govoreći o potrebi za pripadnosti i o svemu što ona nosi: od pojedinačnih hijerarhija, interesa i pravila počevši od same obitelji nadalje.

Gdje se nalazi taj prostor u kojem "pleme" u nama može naći suživot? Što je važnije - uklopiti se ili ostvariti osobnu sreću? Koliko smo različiti? U kakvom to svijetu živimo? Kamo pripadamo? Koji nas interesi vode?.... Sve su to pitanja koja su zadarsku publiku dovela do gotovo katarzičnog kraja, natjeravši ju da se preispita isto i možda promjeni ili barem razmisli o onom nečem u sebi, o "plemenu" u samome sebi...