Jučer je u "krletkama" Kneževe palače, a u organizaciji Galerije umjetnina NMZ-a i Zbora fotoreportera Hrvatske, zadarskoj javnosti predstavljen još jedan u nizu projekata/izložbi pod nazivom Hrvatska novinska fotografija 2012.

Najbolja ostvarenja domaćih fotoreporterskih snaga, vezanih za domaće motive i teme, ali i njihovo djelovanje u inozemstvu, krasit će prostorije Kneževe palače sve do 2. studenog. Izloženo je 90-tak nagrađenih fotografija koje su se savršeno uklopile  i tako prezentirale savršenu simbiozu prostora i umjetnosti.

Promocija autora najboljih radova kroz izložbu, fotomonografiju i javne nastupe ima za svrhu nagraditi trud istih, ali i afirmirati novinsku fotografiju kao važan čimbenik u svakodnevnoj medijskoj proizvodnji.

Među mnogobrojnim posjetiteljima i uzvanicima, na otvorenju se našao - kako smo očekivali - i Abdulah Seferović, novinar, fotograf, kroničar, zaljubljenik u umjetnost... svakako jedan od zadarskih živućih legendi.

Promatrali smo ga kako pomno razgledava svaku fotografiju od 90 fotografija, raspituje se o njoj, čita legende i objašnjenja, na neki način odaje poštovanje autorima i njihovom trudu... To nas je i navelo da ga upitamo za dojmove; kakav su utisak na njega ovog puta ostavile najbolje hrvatske novinske fotografije u kojima zadarske snage, iz godine u godinu, pokazuju sve više prevlasti i talenta...

"Danas kada nam fotografije ispadaju iz džepova i mobitela, jer nema više mobitela i sličnih tehnikalija bez beskrajnog niza fotografija, izgleda neobično praviti izložbu fotografije. Međutim, možda je baš zato što smo zatrpani s njima potrebno praviti ovakve izbore da bi se njegovali kriteriji izbora", kazao nam je Sefi.

"Teško je više snaći se u fotografiji, a u novinskoj fotografiji posebno jer izgleda kao da se vraćamo u kameno doba. Prvo je bila slika a onda pismo. To se događa i s fotografijama u novinama pa i uopće u medijima. Sve više prevladavaju fotografije, a sve je manje riječi. I fotografija koliko god bila sve mnogobrojnija, ona mora postajati sve kompleksnija a ne ispraznija. Umijeće je jednim snimkom puno toga reći. I govoriti se može šupljim riječima, isto tako imamo sve više i šupljih slika", sa sjetom priča Abudla Seferović, pomalo tužan što se fotografija kao umjetnost počela uzimati zdravo za gotovo i što na vidjelo sve više dolaze one fotografije koje to ne zaslužuju.

"Slike s duhom i idejom nisu više tako česte ptice. I zato je dobro pogledati ovakve izložbe i na javnom skupu o njima popričati."

Na naše pitanje je li možda pronašao svoju omiljenu među izloženim fotografijama, Sefi odgovara kako ipak ne može nikog posebno istaknuti. "Ovdje ima puno mladih koji su svi redom dobri i posebno nekog isticati baš iz tog razloga ne bi imalo smisla. Budućnost je tek pred njima, dajmo im priliku da zasjaje još i više - jer barem mi fotografi znamo da uvijek može bolje!"