O pravoj naravi ovog događaja govori i činjenica da je uprava kazališta zabranila glumcima da daju bilo kakve izjave i komentare

Nakon desničarskih napada u štampi, te prijetnji ansmblu i autorima, direkcija Starog teatra u Krakowu, nacionalne kazališne institucije, odlučila je zaustaviti produkciju moje nove predstave dva tjedna prije premijere, kazao je režiser Oliver Frljić.

 

Uprava Starog teatra, nacionalne kazališne kuće iz Krakowa, odlučila je 27. studenog zaustaviti rad na predstavi "Nebožanska komedija" u režiji Olivera Frljića. Takva odluka donesena je nakon napada na predstavu u jednom desničarskom dnevnom listu koji se temeljio na glasinama i netočnim informacijama. Međutim, spomenuti članak i njegov opis predstave, čija premijera je bila planirana za 7. prosinca proizveli su seriju ozbiljnih prijetnji glumcima i cijeloj produkciji, priopćio je Autorski tim "Nebožanske komedije" koji čine Joanna Wichowska, Agnieszka Jakimiak, Anna-Maria Karczmarska i Oliver Frljić.

U toj situaciji, umjesto traženja svih legalnih instrumenata za zaštitu umjetničkih i građanskih sloboda autora predstave i glumaca, Jan Klata, direktor Starog teatra, odlučio je predstavu zaustaviti. Takvu odluku nije moguće interpretirati drugačije nego kao cenzuru jer se njome legitimizira i perpetuira nasilje nad umjetničkim slobodama koje se već dogodilo u medijima, a nastavilo kroz različite oblike prijetnji, nastavljaju u svom pismu umjetnici.

Takva odluka predstavlja prihvaćanje situacije u kojoj pojedini mediji i interesi koji stoje iza njih mogu diktirati što se smije, a što ne prikazati na pozornici nacionalnog teatra, to koja je jedina dopuštena interpretacija poljske povijesti u umjetničkom kontekstu. Ona predstavlja i još jedan primjer kapitulacije građanskog društva pred mogućom eskalacijom nasilja. Ta kapitulacija se, naravno, događa nauštrb manjine - u ovom slučaju umjetničkog kolektiva koji je pokušao progovoriti van okvira i interpretacija nametnutih oficijelnim povijesnim narativama.

Predstava "Nebožanska komedija" pokušala se baviti problemom antisemtizima u suvremenom poljskom društvu, kao i ulogom poljskog naroda u holokaustu. Ove bolne teme su, nažalost, još uvijek nedovoljno reflektirane u javnom prostoru. Primjeri u kojima su Poljaci uzimali aktivno učešće u fizičkom istrjebljenju njihovih židovskih sugrađana ne predstavljaju dio službene povijesti i o njima se zna relativna malo ili ništa. O tome svjedoči i činjenica da je do 2000. bio gotovo nepoznat slučaj masakra u mjestu Jedwabne, u kojem su poljski stanovnici tog gradića 1941. mučki ubili nekoliko stotina Židova.

U tom kontekstu, cenzura koja se dogodila u Starom teatru ima još veću težinu jer postaje izraz društvene nespremnosti za suočavanje s najmračnijim epizodama vlastite povijesti. Činjenica da se ona dogodila u kazalištu u kojem su svoju karijeru započeli i formirali se neki od najznačajnijih poljskih i evropskih režisera (Krzysztof Warlikowski, Krystian Lupa, Andrzej Wajda, Jerzy Jarocki) pokazuje jasno odustajanje od one tradicije koja se nije libila govoriti o onome što je u društvu službeno bilo prešućivano.

O pravoj naravi ovog događaja govori i činjenica da je uprava kazališta zabranila glumcima da daju bilo kakve izjave i komentare o onome što se dogodilo.

Ovakva situacija, u kojoj moguća eskalacija nasilja postaje izgovor da bi se suspendirala prava određene manjine, i u kojoj društvo postaje talac razularene desnice, ima svoju zrcalnu sliku i u regiji bivše Jugoslavije. Ta dva društva, jedno koje zabranjuje predstavu jer desnica postaje ultimativna instanca koja odlučuje što je u umjetničkom kontekstu dopušteno, a što ne, i drugo (druga?) koje s čekićima divlja po ulicama Vukovara ili radi reviziju povijesti po obroncima Ravne gore, međusobno se savršeno ogledaju, a u njima možemo vidjeti i svu bijedu političkog trenutka u kojem živimo.