Prostor manufakturne slobode ili ukratko PMS je ustvari jedan otvoreni atelje i galerija koja okuplja preko pedeset uglavnom mladih likovnjaka.

Izloženo je par stotina raznolikih unikatno oblikovanih umjetnina i svakodnevno potrebnih art sitnica koje, sporadi inventivnosti i izvornosti, mogu znatno pridonijeti personalizaciji i estetskom ugođaju prostora u kojem se živi, osobnom izgledu, te koje također mogu biti zaista apartni darovi.

K tome mnogi po vrlo prihvatljivim cijenama. PMS je ustvari obogatio zagrebačku turističku ponudu velikim izborom predmeta za darivanje s jednim urbanim štihom, koji ustvari na neposredan način svjedoči o Zagrebu kao važnom središtu vizualnog stvaralaštva. Ovakve umjetničke „svaštare", bez velikih matarijalnih pretenzija, se uglavnom mogu naći u metropolama kao što su London, New York (Greenwich village), Pariz, Rim, Berlin ili Kyoto, a evo sada i u Zagrebu.

Sve nekako u otmjenom duhu nekadašnjeg zagrebačkog gradonačelnika Vjekoslava Heinzela, te stremljenjima Vjenceslava Richtera, Exata 51 i zagrebačke art scene prije četrdeset, pedeset godina.

PMS, koji svojom ponudom, sadržajem i kreativnim ozračjem znatno pridonosi art imiđu Tkalčićeve ulice, potaknuo je Hanibala Salvara da na pročelju PMS-a postavi jednu dalijevsku instalaciju izrađenu od oslikanih „nogu" koje je darovala Polzela.

Ova instalacija na neki način govori o PMS-u i kao prostoru kreativne slobode i prostoru koji nudi i veći broj artefakata nastalih umjetničkim preoblikovanjem second hand objekata. Glavna publika ovog prostora su mladi i oni koji su duhom mladi, te mnogi stranci, među kojima je najviše Japanaca, Talijana, Francuza i Skandinavaca.