Ako želite naučiti strani jezik i tečno ga govoriti, možda ćete morati promijeniti i ponašanje, ponekad u malom, ali značajnom omjeru

Lera Boroditsky, profesorica kognitivnih znanosti na Sveučilištu u San Diegu, provela je jednostavan eksperiment: zamolila je sudionike da nakratko zatvore oči i pokažu gdje je jugoistok. Cijela soba istaknutih američkih profesora iz raznih područja pokazivala je u svim mogućim smjerovima. Svi osim petogodišnje australske djevojčice Aboridžinke, koja je u svim pokušajima pogodila pravi smjerOdgovor leži u načinu korištenja jezika. Voditeljica istraživanja objasnila je da jezik Aboridžina ne koristi riječi poput lijevo ili desno, već se umjesto toga koriste orijentacijskim pokazateljima. Primjerice, opisno će objasniti: 'Ona djevojka istočno od tebe je moja sestra.'

 

'Ako želite naučiti strani jezik i tečno ga govoriti, možda ćete morati promijeniti i ponašanje, ponekad u malom, ali značajnom omjeru, posebice načine kategorizacije i opažanja', smatra Alan Yu, kolumnist za stranicu medijske organizacije National Public Radio.

Aneta Pavlenko, profesorica lingvistike na Sveučilištu Temple, objašnjava da znanstvenici započinju istraživačke studije o promjenama koje nastaju, a uvjetovane su određenim jezikom.

'Ako ljudi govore drugim jezicima, pojavljuje se i potreba za grupiranjem i drugačijim opažanjem unutar grupe, a ljudi koji su bilingvalni moraju mijenjati fokus ovisno o jeziku koji trenutačno koriste', tvrdi Pavlenko.

Recimo, kaže da engleski razlikuje šalice (cups) i čaše (glasses), ali u ruskom, razlika između chashka (šalice) i stakan (čaše), uvjetovana je oblikom, a ne materijalom.

Na temelju istraživanja, počela je podučavati buduće profesore jezika kako da svoje učenike koji govore engleski nauče razmišljati na ruskom. Ako bi učenici ruskog trebali razvrstati šalice i čaše u odvojene skupine, tada bi ih nanovo trebali sortirati kao chashka i stakan, u druge skupine. Napominje da profesori jezika trebaju češće uvoditi takve aktivnosti umjesto puke memorizacije riječi stranih jezika.

'Učenici imaju generalni dojam da time rade na nečem novom, što su dugo očekivali i trebali, ali nisu znali kako. To ih gura dalje, daleko od monotonog učenja izgovora i ponavljanja', kaže Pavlenko i ističe da istraživanja ukazuju na to da ako ste gladni, više pažnje ćete obraćati detaljima stimuliranim hranom, a govor stranog jezika funkcionira na isti način.

Izvorni jezik također utječe i na pamćenje, objašnjava Pavlenko, ukazujući na primjer pisca Vladimira Nabokova, koji je govorio engleski, francuski i ruski. Napisao je troje memoare. Prva autobiografija objavljena je na engleskom, a kad je jedna izdavačka kuća zatražila objavljivanje memoara na ruskom, brzopleto je pristao, misleći da će jednostavno prevesti prvo djelo, napisano na engleskom.

'Kad je Nabokov počeo prevoditi na ruski, prisjetio se mnogih stvari koje nije pamtio dok je pisao na engleskom, pa je u konačnici nastala drugačija knjiga. Objavljeno je rusko izdanje, pa je osjećao da zbog vjernog prikaza njegova odrastanja namijenjenog američkoj publici mora napisati novu verziju. Tako da je njegova autobiografija koja je danas u opticaju zapravo treći pokušaj, kad se prisjetio brojnih događaja na ruskom, da bi ih zatim prevodio na engleski', napomenula je.

Boroditsky se bavila i razlikama koje doživljavaju ispitanici istraživanja u prisjećanju nakon upotrebe engleskog, u kojem nije uvijek naznačena namjera akcije i u španjolskom, gdje je namjera naznačena, što dovodi do razlika u sjećanju onoga što su sudionici izgovorili, potencijalno vrlo bitne činjenice u svjedočenjima na sudu.

S druge strane, John McWhorter, lingvist Sveučilišta Columbia, priznaje te razlike, ali smatra da nisu bitne. 'Eksperimenti pokazuju da postoje male razlike koje su u korelaciji s jezikom kojim govorimo. Ništa ne ukazuje na to da jezik utječe na drugačije procesuiranje životnih zbivanja. To jednostavno ne stoji', kazao je McWhorter, nazvavši taj proces 'jezičnom obmanom', te planira objaviti i knjigu pod tim naslovom.

Kao primjer, referira se na suvremene govornike majanskog jezika, koji također koriste izraze koji korespondiraju s orijentacijskim oznakama, umjesto termina poput lijevo ili desno. Voditelji studije zatražili su od ispitanika da upamte kojim se putem lopta kreće kroz labirint, što bi lakše obavljali razmišljanjem o lijevom ili desnom smjeru kretanja, umjesto u kompasnoj orijentaciji. Sudionici su bili podjednako uspješni u tim zadacima, pa čak ponekad i bolji od onih koji nisu bili ograničeni vlastitim jezikom.

Boroditsky smatra da suprotni primjeri jednostavno pokazuju da jezik nije jedini faktor koji utječe na opažanje. 'Kao studij za liječnika ili pilota, učenje stranog jezika također nas mijenja. To je poput dugotrajnog programa treninga, i nema ništa egzotično u efektima koje jezik ima na konginitivno opažanje. Baš kao i svako drugo učenje', zaključila je znanstvenica.