U nedjeljnom izdanju Novog lista Maja Hrgović ''secira'' hrvatsku suvremenu književnost - provjerite što piše o Zadru!

Još prije godinu-dvije domaća je književna scena patila od kronične centraliziranosti, tog stanja o kojem su pisci iz ''književnih provincija'' govorili kao o teškoj, neizlječivoj bolesti i s njome se mirili s blagim cinizmom, kao prozaik Zoran Malkoč, koji je tvrdio da uživa pisati u vukojebini (pritom je mislio na Slavoniju), iako je svjestan da su pri tome i veće šanse da ''to što napišeš i ostane u vukojebini''.

Iako smo debelo zagazili u doba informatizacije, u kojemu ne bi trebalo biti važno gdje pisac živi i stvara, dok postoji vitalna mreža kreacije i komunikacije o književnosti, ipak je Zagreb do nedavno funkcionirao kao centar književne moći, kao metropola u kojoj moraš biti ako želiš nešto postići, a književnost koja je stvarana izvan zagrebačke tramvajske zone, smatrana je u neku ruku provincijalnom i imala je smanjene šanse za uspjeh.

Potučena metropola

No, u posljednjih godinu dana ''provincija'' je ozbiljno grupirala svoje literarne snage i, nogometnim jezikom rečeno, izdriblala i potukla metropolu.

Agilne književne udruge u Rijeci, Zadru i Splitu pokrenule su projekte, festivale i tribine na kojima se književnost živi punim plućima. Splitski ''Pričigin'', festival posvećen usmenom književnom izričaju, senzacionalno je posjećen; splitska ''Bookvica'' koju vodi Patricija Vodopija u klubu Quasimodo polako stječe kultni status i pisci iz cijele Hrvatske otimaju se za termin nastupa.

U Zadru je na snazi renesansa književnog života zahvaljujući aktivnostima udruge ZaPis; a misiju decentralizacije predvodi Rijeka.

Govoreći o oživljavanju književne scene u Rijeci, Alen Kapidžić, pisac i agilni kulturni radnik, ističe tri bitne stvari koje su se ondje dogodile u proteklih godinu dana: pokretanje književnog bloga ''Pokojni'', književni događaj ''Noć velikog čitanja'' te ''Književnost uživo'', elektronički književni časopis. No, sve to nije se dogodilo samo od sebe.

- Plod je to nastojanja, individualnog i grupnog, i kreativnosti iznikloj na propadanju klasičnog nakladničkog modela te na otvaranju novih mogućnosti objavljivanja i distribuiranja napisanog. Možda bi se sve zajedno moglo svesti pod moto: Napisano čitateljima! - kaže Kapidžić.

Osnovni problem s kojim su se spisateljice i pisci mlađe generacije u Rijeci susreli je problem distribucije, koji nije riješen ni na nacionalnoj razini. Bez obzira na kvalitetu književnog teksta, nagrade i dobre kritike, on često ne nalazi put do čitatelja. U Rijeci je, osim tog problema, postojao i još jedan koji se odnosio na vrlo mlade, talentirane i neafirmirane spisateljice i pisce za koje nitko nije pokazivao pretjeran interes. Kapidžić kaže kako je ''književna scena u Rijeci trebala skončati, barem po iskazu brige za nju, s generacijama već poznatih i priznatih spisateljica i pisaca''.

Katapult, ZaPis, RiLit i Pokojni

- Kao odgovor na taj problem, još 2006. godine osnovana je udruga »Katapult« s misijom »katapultiranja« mladih i neafirmiranih pisaca i spisateljica na književnu scenu. U sedam godina udruga je izbacila knjige prvijence dvadesetak autorica i autora koji sada u svojim matičnim sredinama djeluju na razvijanju lokalnih književnih scena poput Ive Pejković iz Zadra ili Daniela Radočaja u Puli - kaže Kapidžić.

Članovi udruge osvajali su razne nagrade, poput »Prozaka«, koje su osvojili Tea Tulić i Enver Krivac, a u najuži izbor bili su ušli i Igor Beleš i Alen Kapidžić. Osim toga, udruga je 2011. i 2012. provela projekt Izdavačka akademija koja je bila financirana u sklopu IPA programa iznosom od gotovo 100 tisuća eura, a čiji je rezultat 40 educiranih mladih visokoobrazovanih nezaposlenih ljudi iz svih područja nakladništva: prevođenje, uređivanje, lektura, knjižničarstvo, dizajn i marketing.

Ono što je Rijeci Katapult, Zadru je ZaPis

- ''ZaPis'' je nastao iz želje da se u Zadru stvori nekakav krug unutar kojeg se može stvarati i promovirati književno stvaralaštvo. To je bila 2009. godina i Zadru je nedostajalo nešto što nosi atribut književno, a da je istovremeno i ležerno, urbano i izvaninstitucionano. Tako je nastao ZaPis i u protekle četiri godine organizirano je pedesetak književnih događanja, čitanja po gradu, županiji i državi, a u Zadar su dovođeni mnogi pisci iz države i oko nje - kaže pisac i književni aktivist Želimir Periš, urednik zbirke priča ZaPisovih autora ''Samo ti pričaj'' i autor prozne knjige ''Mučenice'', objavljene u Algoritmu.

- Trenutno nas ima četrnaest, širimo se polako ali konstantno, i nema nekog kišobrana koji bi nas sve pokrio u literarnom smislu. Među nama ima pjesnika i prozaista, pisaca na dijalektu i pjesnika na stranim jezicima. Zajednička nam je ambicija - kaže Periš i najavljuje kako će ove godine izaći će još najmanje tri pojedinačne knjiga ''ZaPisovih'' autora.

Rijeka osvaja status književne perjanice i zahvaljujući djelovanju neformalne skupine ''Ri Lit'' koja je velik uspjeh požnjela lani nastupom pred dvjestotinjak posjetitelja u dvorani Filodrammatica, a nedugo zatim i u Maloj dvorani Tvornice kulture u Zagrebu. »RiLit« je i prije par dana pokazao da zainteresirane publike itekako ima, samo treba pronaći dobar pristup.

A dobar pristup pronašla je i Kapidžićeva inicijativa oko bloga Pokojni, za koji je regrutirao osam autorica i autora koji su se jednim dijelom preklapali s RiLitom. Angažman Pokojnih rezultirao je stvaranjem nove skupine autora zainteresiranih za elektroničko izdavaštvo te u sinergiji s aktivnostima Milana Zagorca, postavio temelje za pokretanje prvo fejsbuk stranice Književnost uživo, a odmah potom i istoimenog e-časopisa.

Cijeli članak ovdje.