U akademiju bi bili uključeni znanstvenici, književnici i umjetnici uopće iz svih mediteranskih zemalja

Književnik Tomislav Marijan Bilosnić i dr. sc. Igor Šipić, koautori dviju zapaženih knjiga o ulozi Ljubačke kose u trojanskoj toponimiji, odnosno o povijesnom zanemarivanju hrvatskog prostora, obale, njenih luka i gradova, Ahilej u virovima Vrtoloma (Zadar, 2012), i Tajna Apolonova tronošca (Split, 2013.), u srijedu 30. travnja 2012. godine u Galeriji Crkve sv. Petra i Andrije starog, održali su predstavljanje projekta osnivanja Mediteranske akademije, Centra za mediteranska istraživanja.

Bilosnić i Šipić najprije su ponovili najnovije spoznaje s područja proučavanja uloge hrvatskog geografskog prostora, poglavito primorske Hrvatske, i njegovom utjecaju, i utjecaju ilirsko-hrvatskog entiteta uopće, na tradicionalne teoretske postavke kontinuiteta povijesne dijakronije i kulturne integracije zajednice europskih naroda, iznijete u svojim knjigama Ahilej u virovima Vrtoloma, i Tajna Apolonova tronošca.

Po njihovome mišljenju to su spoznaje koje duboko mijenjaju ustaljena mišljenja o povijesnoj marginalizaciji i zapuštenosti hrvatskog geografskog prostora u kontekstu drevnih i antičkih civilizacija i njihovih stečevina.

Provjeravajući svoj sustav na izdvojenom geometrijsko-geografskom matriksu, odnosno na predantičkoj i antičkoj urbanoj mreži ubiciranjem nestalih gradova Sredozemlja, Crnog Mora i kontinentalne Europe; provjeravajući sustav u više različitih rekonstrukcija, kao što su Loretska legenda o prijenosu Svete kuće iz Nazareta preko Ilirika u Loreto, trojanskoj toponimiji, Apolonovom spjevu o Argonautima, trasi Jantarske ceste i slično; dakle, svojevrsnoj metodi „čitanja" zemljovida, odnosa prostora za koje u poznatoj povijesnoj znanosti postoji uporište u portulanskoj kartografiji koja se, poput fantazme, iznenada javlja u drugoj polovici 13. stoljeća (Karta Pisana, 1270.), ali očito vrlo dovršena i donesena iz dubine slojevitosti i ukupnosti geografskog znanja, ova dvojica autora izoliraju ključna geografsko-geometrijske elemente na osovini Troja - Ljuba - Troyes, odnosno Al Mina - Troja - Ljuba - Troyes - Paris, i slično, dokazujući epicentralnu upravljačku ulogu Ljube na Ljubačkoj kosi.

U tom kontekstu, iscrpno obrazlažući svoje rezultate istraživanja koji Ljubu potvrđuju kao apsolutnu središnju točku Sredozemnoga mora, Bilosnić i Šipić su najavili i svoja daljnja istraživanja Ljube i okolnog prostora u sklopu uspostavljene mreže gradova od prapovijesti do srednjega vijeka spram pozicije modernih gradova, uključujući u to elemente svete geometrije, poglavito prisustvo zlatnog reza, koji se nalaze na svim razinama trojanske razmjere.

Potom su ova dvojica autora najavila osnivanje Mediteranske akademije, svojevrsnoga Centra za mediteranska istraživanja, kako na području povijesne geografije, tako i na području povijesti književnosti i suvremene književnosti, u koju bi bili uključeni znanstvenici, književnici i umjetnici uopće iz svih mediteranskih zemalja, a sve u cilju pojačanog povezivanja prostora s identitetom, značenjem i kulturom.

Kada će i gdje doći do ostvarenja ove ideje, koju su Bilosnić i Šipić počeli osmišljavati još prije nekoliko godina, njezini inicijatori nisu otkrili na predstavljanju ovog zanimljivog projekta u Zadru, kao mogućem središtu ovog multinacionalnog Centra, koji bi umrežavao prostor i gradove duž obala Mediterana, od Poreča do Casablance.