U Umjetničkom paviljonu je priređena velika retrospektiva slikarskog opusa Naste Rojc, hrvatske umjetnice koja je nakon Drugog rata posve nezasluženo potonula u zaborav

Na ovotjednom simpoziju posvećenom Prvom svjetskom ratu 'Prisjećanje na 1914.' jedno od najzanimljivijih izlaganja bilo je ono povjesničarke umjetnosti Leonide Kovač na temu 'Trebam li sudjelovati u ovoj borbi?: Svjetski ratovi Naste Rojc'.Slikarskom opusu Naste Rojc također je posvećena velika retrospektiva u Umjetničkom paviljonu, a može se pogledati do 1. lipnja.

 

U povodu 130. godišnjice rođenja i 50. godišnjice smrti u Umjetničkom paviljonu je priređena velika retrospektiva slikarskog opusa Naste Rojc, hrvatske umjetnice koja je nakon Drugog rata posve nezasluženo potonula u zaborav. Rojc se kao kćerka bogataša i lezbijka nije uklapala u nove tekovine socijalizma, iako je cijeloga života bila gorljiva ljevičarka i zagovornica panslavizma, te je gurnuta na marginu hrvatske povijesti umjetnosti, što je jedna od nepravdi koja se polako ispravlja.

U prilog tome ide i odlično predavanje povjesničarke umjetnosti i profesorice na ALU Leonide Kovač posvećeno Nasti Rojc u kontekstu Prvog svjetskog rata te održano u okviru međunarodnog simpozija 'Prisjećanje na 1914. - Promišljanje o naslijeđu Prvog svjetskog rata'. Kovač je kroz priču o dvije slike Naste Rojc, simboličkog autoportreta 'Ja borac' iz 1914. i 'Naše doba' iz 1928, iznijela životnu priče ove fascinantne umjetnice, ali i dala mnogo zanimljivih detalja o autentičnom iskustvu Prvog svjetskog rata.

Prema riječima povjesničarke Kovač, 'Ja borac' vjerojatno je prvi suvremeni autoportret u dragu, s obzirom da se Rojc odjenula kao muškarac, te je naslikan sedam godina prije poznate slike Romaine Brooks koja se također prezentirala u muškoj odjeći. 'Simbolički autoportret' Naste Rojc bio je ujedno njezina refleksija na iskustvo Prvog svjetskog rata, a njega je detaljno opisala u još neobjavljenoj autobiografiji 'Sjene, svjetlo i mrak', u kojoj se može naći opis događaja iz srpnja 1914.

Naime Nasta Rojc se baš 27. srpnja iz Rijeke zaputila u Veneciju kako bi posjetila jednu izložbu, a kada je stigla u glasoviti talijanski grad, na ulicama su je dočekali povici 'La Guerra! La Guerra!'. Odnosno Prvi svjetski rat je započeo, što je Rojc ipak prilično iznenadilo jer, kako je napisala, nije mogla vjerovati da će austro-ugarska diplomacija doista izazvati rat i tako dovesti do propasti monarhije. Za Rojc je Prvi svjetski rat bio 'europski rat protiv Slavena', pa se nadala i hrvatskom ustanku protiv Austro-Ugarske, a on se baš i nije dogodio.

No zato je potresno svjedočanstvo Rojc o situaciji u Zagrebu nakon početka rata, u kojem je vidjela brojne uništene trgovine u vlasništvu Srba, što u svojoj autobiografiji opisuje kao 'psihopatsko ponašanje', a još više gađenja kod Rojc izazivaju tvrdnje kako je zapravo riječ o patriotizmu.