Radnja Nesbøove adaptacije 'Macbetha' smještena je u 70-e godine prošlog stoljeća, umjesto borbe za prijestolje, borbe se odvijaju za mjesto šefa korumpirane policije, a tri vještice u njegovoj verziji kuhaju amfetamine

Norveški pisac trilera Jo Nesbo, čiji su serijali o detektivu Harryju Holeu prevedeni na više od 50 jezika, trenutačno je zaposlen s tri književna projekta, a jedan od njih je moderna adaptacija 'Macbetha'.

U isto doba sudjeluje na pripremama za ekranizacije čak dvaju svojih romana: švedski filmaš Tomas Alfredson adaptirat će njegov roman 'Snjegović', a Warner Bros otkupio je prava za ekranizaciju njegova posljednjeg romana 'The Son'.

 

Radnja adaptacije Shakespeareove tragedije smještena je u 70-e godine prošlog stoljeća, a zasad je neizvjesno hoće li se odigravati u Oslu ili Glasgowu.

'Bitno mi je da bude u gradu s jako lošim, 'mračnim' vremenskim neprilikama i potkupljenom i pokvarenom policijom. Ne bore se za prijestolje, već za poziciju šefa policije. Tri vještice u ovom slučaju kuhaju metamfetamine', kazao je Nesbø.

Pisac, koji je nedavno napunio 54 godine, objašnjava kako je često odbijao ponude iz Hollywooda.

'Govorio sam im 'ne' dugi niz godina. Strahovao sam da je film neopisivo jači medij od književnosti. Na ekranu glumac definira kako Harry hoda, njegovu facijalnu ekspresiju i nakon toga, bilo bi mi teško nastaviti pisati o Harryju. No uvijek sam govorio da ću razmisliti ako me nazove Martin Scorsese. Upravo to se dogodilo i na kraju sam njemu 'prepustio' 'Snjegovića'', objašnjava Nesbo koji je izvršni producent filma.U nedavnom intervjuu opisao je kako dolazi do ideja za svoje romane.

'Uglavnom, ne postoje striktna pravila. Jedna od knjiga, 'The Devil's Star' začeta je kad sam kupio vodeni krevet. Ako ga ne opskrbite antibakterijskim punjenjem, krevet će početi proizvoditi zvukove. To me natjeralo da pomislim da nešto 'čuči' u mom krevetu. Zamislio sam radnju: muškarac je doveo ženu u svoj stan zbog one-night standa. Dok se seksaju, ona počinje osjećati nešto između lopatica. Muškarac se odlazi istuširati. Ona otkriva plahtu i vidi ženu koja se pritiska o gumu kreveta. Tada čuje da je tuširanje prestalo. Čuje vodu kako kaplje na drveni pod iza nje. Onda sam pomislio: o čemu je još riječ osim o mrtvoj ženi smještenoj u vodeni krevet?

To je vjerojatno bila njegova ljubavnica ili supruga koja ga je pokušala ostaviti. Nije joj dopustio, ubio ju je. Ostala je ležati tamo, gola, zauvijek mlada. Čekat će ga u toj otopini svaki dan kad se vrati kući. Zapravo, to je ljubavna priča. Čim sam shvatio podkontekst, znao sam da imam jasan sadržaj romana. Imam sreće što mogu pisati gdje god i kad god poželim. Preferiram pisanje na aerodromima i u kafićima. Pisanje je nešto čime se manje-više bavim kad nemam nikakvog drugog posla.'