Narodni muzej Zadar priključio se svjetskom obilježavanju stogodišnjice početka Prvog svjetskog rata. Izložba se otvara u Kulturno-povijesnoj zbirci otoka Iža u Malom Ižu, večeras u 21 sat.

Rat je započeo objavom rata Carevine Austro-ugarske 28. srpnja 1914. godine Kraljevini Srbiji, a nakon ubojstva, atentata na prijestolonasljednika princa Ferdinanda i Supruge mu Sofije, podsjetio je prof. Vladimir Alavanja na predstavljanju izložbe "Krvcu lili mili dom branili"

Narodni muzej Zadar do sada je organizirao dvije izložbe s tematikom Prvog svjetskog rata, - nastavio je prof. Alavanja, prigodom tih izložbi zamolio sam građanstvo da dostave Muzeju bilo koje predmete (fotografije, pisma, razglednice, vojne knjižice, medicinsku dokumentaciju, vojne pozive, odličja i slično) koje posjeduju u svojim domovima a odnose se na Prvi svjetski rat kao bi se popunio relativno skromni fundus o tom ratu. Nažalost ti pozivi imali su skromni učinak pa ih i ovom prigodom molim za suradnju. Ranije izložbe obradile su samo fragmentarno problematiku Prvog svjetskog rata. Prvom izložbom 1998. godine «Zadar u Prvom svjetskom ratu» nastojao sam prikazati život i strepnje koje su vladale u Zadru za tog strašnog rata. Drugom izložbom 2008. godine o 22 Zadarskoj, Dalmatinskoj pješačkoj Lacy i 23 domobranskoj pješačkoj pukovniji upozorio sam, da je najveći broj žitelja zadarskog kraja koji su bili u Austro-ugarskoj vojsci, bili upravo u tim vojnim postrojbama, da je najviše žitelja našeg kraja poginulo, ranjeno ili zarobljeno iz tih pukovnija

Veliki broj poginuh iz Dalmacije, oko 20.000, bio bi i veći, da mnoštvo žitelja pogotovu otočana nije bilo u Carskoj i kraljevskoj ratnoj mornarici gdje su žrtve bile neusporedivo manje. Nažalost do danas ni povjesničari ni muzealci nisu obradili temu Doprinos žitelja zadarskog kraja Carskoj i Kraljevskoj ratnoj mornarici.

Pojasnio je i razloge zbog kojih se izložba postavlja u Kulturno -povijesnoj zbirci otoka Iža:

Događaji u Malom Ižu tijekom Drugog svjetskog rata ne mogu se razumjeti bez Prvog svjetskog rata. Većina povjesničara se slaže, da je Drugi svjetski rat rješavanje neriješenih pitanja Prvog svjetskog rata. Kako su Ižani mogli gledati na Mussolinijevu fašističku Talijansku okupaciju, a potom i aneksiju Dalmacije pa i otoka Iža u Kraljevinu Italiju? Mnogi od njih su se od 1915. godine borili, ginuli, bili ranjavani, postali invalidi, nosili fizičke i psihičke traume s Talijanske fronte Soče i Tirola, protiv vojske Kraljevine Italije a 1941. godine njihova djeca u školi imaju isključivo talijanski jezik kao nastavni jezik.

Pripremajući ovu izložbu razgovarao sam sa nizom Ižana koji su od svojih očeva, djedova, stričeva prenosili sjećanja, doživljaje, anegdote, ali i patnje iz tog rata. Ta sjećanja mada sada iz druge ruke bilo bi vrijedno zabilježiti i tiskati u posebnoj ediciji. Priče su to npr. o povratku na Iž nakon 9 godina izbivanja, neki su služili redovni vojni rok 5 godina (mornarica), a potom još 4 godine u ratu. Priče su to o zarobljeništvu na istočnoj fronti, u zarobljeništvu na talijanskoj fronti, neki su se vratili iz zarobljeništva i 2-3 godine nakon rata, teške su to drame. Nažalost, iako sam na nekim ranijim otvaranjima izložbi i drugim manifestacijama zamolio Ižane da mi daju na uvid kako bi presnimili fotografije i dokumente ukoliko ih se ne žele odreći, rezultat je do danas skroman.

Nije da Ižani ne žele surađivati, svih nas pa tako i njih jednostavno gazi svakodnevnica, brige i dnevne obaveze. Svaka fotografija je dragocjena. Da je izložena samo ova fotografija 15-torice Ižana koji su se fotografirali kada su dobili pozive za mobilizaciju u rat, a koju mi je dao Slavko Govorčin, izložba ima smisla. Izložba je jedna vrsta komemoracije svim poginulim Ižanima. Maloižanin Radoslav Govorčin u svojoj monografiji «Porovac» jako je dobro obradio učešće žitelja tog Maloiškog zaseoka u prvom svjetskom ratu te sam se koristio njegovom knjigom. Nadam se da će mi Ižani tijekom izložbedonijeti još dosta dragocjenog gradiva jer kanim potom u stalnom postavu Zbirke trajno i kvalitetno izložiti temu «Ižani u Prvom svjetskom ratu».

Tema je postavljena didaktički, da učenici osnovnih i srednjih škola studenti i građani koji ne poznaju dobro problematiku Prvog svjetskog rata mogu dobiti nove spoznaje o njemu, a drugi da se podsjete. Izložio sam nekoliko fotografija vojnika iz susjednih mjesta Sali, Kukljice, Poljane. Kao ogledni primjerak, kako je trebalo obilježiti stradanje naših ljudi izložio sam fotografiju granitnog natpisa s popisa svih poginulih mještana Preka. Isto tako izložio sam naslovnicu «Krasna ugodna i žalostna pjesma od umorstva prijestoljonasljednika Franje Ferdinanda i njegove supruge Sofije Hohenberg u Sarajevu dne 28. lipnja 1914.» koju je spjevao Marko Mihić rođen u mjestu Sali u Dalmaciji iz te pjesme uzeo sam jedan stih kao naslov izložbe «Krvcu lili mili dom branili 1914.-1918.» Ima ukupno 36 stranica, a na svakoj 6 kitica. Od literarnih radova izložio sam jednu stranicu iz rukopisne zbirke pjesama «Pod zastavom» Kukljičanina Frane Jaše koju je spjevao u vojci na fronti. Ova zbirka pjesama je pripremljena za tisak, molim Grad Zadar i Zadarsku županiju da novčano pripomognu tisak. Izložio sam i note koračnice 22 Dalmatinske (Zadarske) pješačke pukovnije Lacy. Predložio sam kapelniku Zadarske puhačke glazbe da obradi notni zapis, napravi aranžman i da Zadarska puhačka glazba uvrsti tu koračnicu u svoj glazbeni repertoar, što je kapelnik Košta prihvatio. Nadamo se da će se ta koračnica uskoro čuti zadarskim ulicama. Nekoliko zadarskih institucija 2016. godine priprema znanstveni skup o Prvom svjetskom ratu, te je za tu prigodu planirana jedna veća izložba, pa se nadam da ćemo do tada istražiti niz detalja o tom ratu i pribaviti novu muzejsku i arhivsku građu građana. Koncepciju izložbe napravio je Vladimir Alavanja, likovno rješenje izložbe Koraljka Alavanja, tehnički postav Ivo Mrkić i Lucija Govorčin.