Drugi dan MFF potvrdio dojam da se radi o jednom od najboljih repertoara od osnutka festivala

I drugi dan Motovun Film Festivala je prošao. Elementarne nepogode su se nastavile do poslijepodneva, uz naoblaku do noći. Ipak, otvaranje novog kina, nazvanog Billy, u prostoru uz zidine gdje je prijašnjih godina bio bar s muzikom i podijem, rastjerao je oblake i preostali filmovi gledani su pod zvjezdanim nebom.

Kino Billy je novina, zbog zatvaranja kina Barbacan. Barbacan, meni osobno vrlo drago, omeđeno visokim zidinama s desne strane platna, strmom motovunskom provalijom s lijeve i obično punim mjesecom iznad platna djelovao je magično, izgubljeno u vremenu. Posebno kad bi se ondje gledali klasici poput Monthy Pythona.

Priča se da je ukinuto zbog gradskih vlasti, koje pokušava suzbiti buku i partijanje koliko god može. Tako više nema glasnih dj-a na ulazu u grad, pregledavaju se torbe, vade pića iz njih, zaustavljaju se djeca iz okolnih mjesta željna zabave, pa piju na ulicama ispred kontrolnih punktova,  ulice koje ne vode na festivalska odredišta su zatvorene i često čuvane, pa i osnutak kina Billy ukinulo je glavno mjesto gdje su se posjetitelji opuštali nakon projekcija.

Sve to skupa malčice je umanjilo atmosferu Motovun Film Festivala, ali je očito da su to sve potezi grada, a ne organizatora festivala. O njima, sve najbolje. Sve funkcionira kako treba, opušteno i uglađeno. Potrudili su se i organizatori, ali i posjetitelji da ništa od duha festivala ne nestane. I dalje je nepretenciozan, poštuje različitosti, nema bahatosti i egocentrizma. MFF je bitan hrvatski filmski festival, a tu su i dalje jedino bitni dobri filmovi i njihovi gledatelji.

Dobri duh festivala nadvladao je nedaće koje su se najavljivale s dolaskom konzervativnih gradskih vlasti, dio repertoara je kao i prošle godine smješten u Buzet, koji je jedva dočekao da sudjeluje u motovunskoj magiji. Nadam se da to nije naznaka da će se jednom cjelokupni festival preseliti ondje. Treba učiti na greškama, poput ove naše iz Petrčana, kad su se nakon niza godina u kojima su mnogi izgradili apartmane na visokim ciframa koje su naplaćivali posjetiteljima Garden i još kojeg festivala, pootvarali kafiće i fast foodove, odjednom dosjetili da im smeta toliko ljudi i nešto buke. Pa, bilo je drugih mjesta koja su zaključila da im to nije poteškoća, već prilika.

Drugi dan MFF a potvrđuje moj dojam da se radi o jednom od najboljih repertoara od osnutka festivala. Niz izvrsnih filmova i ovog dana.

 

Povratak, ruskog redatelja Andreja Zvyagintseva, koji je osvojio Zlatnog lava u Veneciji prije  jedanaest godina, priča o dvojici braće koju dvanaest godina odgajaju majka i baka. Nakon toliko godina, vraća se otac, ne znaju gdje je bio i što je radio, ali ih vodi na put. Očito je da on ima zadatak nešto pronaći na dalekom otoku i na tom putu ući ih kako se nositi sa životnim nedaćama. U nekoliko dana morao je sabrati godine očevih podučavanja, da od dječaka napravi muškarce.

Kino Billy, u kojem se prikazivao norveški film Viša sila, otvorio je tvorac Billy Elliota, dobitnik prve motovunske nagrade i dugogodišnji prijatelj festivala, u čiju je čast i kino nazvano. Nakon njega, u istom kinu, također norveški film Slijepa, u lynchovskoj maniri priča o slijepoj ženi koja ne izlazi iz stana i frustracijama i strahovima nje i njenog supruga. Nadrealno, s blagim naznakama horora i paranoje.

U međuvremenu počastili smo se turskim delicijama koje su organizatori u suradnji s ovogodišnjim partnerom -Turskom donijeli u Motovun: pravom turskom kavom, rahat lokumom i baklavama od pistacije.

Odlazimo na koncert Pips Chips and Video Clipsa, u nadi da će nas i sutradan vrijeme poslužiti.