Marijo Glavaš pjesnik je iz Splita koji je samo u nekoliko godina postao jedna od ključnih vezivnih niti hrvatske književne scene. Pjesnik, kritičar i voditelj, vlastitim je kritički hvaljenim književnim radom ali i nizom kulturnih inicijativa udahnuo veliku dozu energije u popularizaciju književnosti.

Razgovarali smo s Marijom povodom njegovog gostovanja na drugoj večeri KaLibar bestivala, u petak 19. rujna:

 

Marijo, tvoja biografija je zbilja impresivna. Imponira lista vještina i interesa koje se tamo mogu naći. Književna javnost poznaje te kao pjesnika i prozaika, ali i vrlo agilnog književnog aktivista. Pišeš kritike, objavio si seriju razgovora sa cijelim nizom domaćih i svjetskih književnika i književnih teoretičara. Uz to vodiš i radio emisiju, suradnik si u Info zoni gdje vodiš Bookaru, a uz sve to još si i turistički vodič ali i informatički inovator, usput i zaposlen kao programer u banci.

Ljudi koji se drže jedne stvari u životu i uvijek se samo u njoj usavršavaju postaju cijenjeni stručnjaci, međutim, ljudi sa horizontalnim sferama interesima, koji guraju nos u razne aspekte društva i kreative - cijenjeni ljudi. Kako to komentiraš, koje stavke tvoje biografije sam preskočio i koliko se paleta tvojih interesa isprepliće? Kritika i putovanja? Banka i poezija?

Ako u jednu ruku uzmeš bijeli papir A4 dimenzije na kojem je ispisana dugačka matematička jednadžba s nekoliko nepoznanica i čije se rješenje ispisano poslije znaka = proteže sve do dna stranice, pa zatim u drugu ruku uzmeš drugi papir (dimenzija jednakih prvome) koji je od vrha do dna ispunjen vodoravnim nitima stihova neke dugačke pjesme i ako onda priđeš prozoru, pa ta dva lista papira podigneš, preklopiš ih i pustiš dnevnoj svjetlosti, pustiš suncu da se probije kroz njih, vidjet ćeš da sve one nepoznanice, svi integrali, kubovi i kvadrati matematičke jednadžbe savršeno liježu na crninu i praznine stihova pjesme, vidjet ćeš da između tih dvaju svjetova nema razlike ili da se savršeno nadopunjuju. Vjerujem da ovo najljepše pojašnjenje jedne od kombinacija u (su)životu koji pokušavam živjeti.

Na KaLibar bestivalu gostuješ kao književnik, prvenstveno pjesnik. Tvoja zbirka poezije GrAD najzapaženija je debitanska zbirka poezije zadnjeg desetljeća, a uskoro objavljuješ i novu zbirku.

Marijo Glavaš i Igor Eškinja na "Bukari"

Ovaj dio s pridjevom "najzapaženija" ozbiljna je optužba, nadam se da si svjestan da snosiš svu materijalnu i krivičnu odgovornost za njezino postojanje.

Ono što sa svoje strane mirno mogu potvrditi jest da na KaLibar zaista, kako kažeš, dolazim kao pisac, pjesnik čija je zbirka GrAD osvojila nagradu Na vrh jezika i koja je izdana od strane Algoritma, a i ovaj posljednji dio tvoje tvrdnje ima korijenje istine: naime, krajem kolovoza 2014. završio sam s radom na novom rukopisu, zbirci poezije naslovljenoj Permutacije.

Poezija zbirke GrAD učinila me uistinu sretnim autorom, jer glas kritike, ali i povratne informacije ljubitelja književnosti (pa čak i onih koji su s knjigom na "Vi"), neprofesionalnih čitatelja (tihe većine od skromnih 99,9% , kako to ističe Lovro Škopljanac u svojoj knjizi

Književnost kao prisjećanje) bili su pozitivni i osjetio sam da je poruka koju sam tom zbirkom htio prenijeti uspješno pronašla primatelje - dogodio se taj potrebni "klik" na relaciji pisac-knjiga-čitatelj kojim se, kao u nekoj kemijskoj reakciji, rađa energija autoru potrebna za nastavak. S tom energijom sam započeo pisati nove pjesme.

Zato danas moj novi poetski rukopis, neobjavljena zbirka Permutacije, u meni pobuđuje snažan osjećaj zadovoljstva: koliko zbog pronađene svježine i odmaka u pjesničkom izričaju, toliko zbog snažnije povezanosti s pjesničkim frekvencijama koje, što više čitam i pišem poeziju, sve lakše hvatam i sve jasnije osluškujem i čujem.

Prije par godina osvojio si nagradu na natječaju "Pametnom idejom do uspjeha", tvoj projekt boljigrad.hr pobijedio je u konkurenciji od 308 ideja. Riječ je o web stranici koja je zamišljena kao servis koji omogućava lakšu komunikaciju građana i vlasti: građanima omogućava prijavu problema u njihovoj sredini, a vlastima saznanje o tim problemima. Dakle, osim što si pjesnik i veliki si idealist. Tvoja zbirka znakovitog naziva GrAD, blješti tom igrom riječi grad-gad, i ono što je znakovito - nisi stao samo na stihu, već si doista smislio projekt sa ciljem povećanja malog "r". Živi li taj projekt i dalje i ima li šanse da ijedan grad postane bolji?

Projekt boljigrad.hr nije još zaživio u obliku u kojem sam ga osmislio. Razlog je jasan: svoje vrijeme i obveze kojima ga poklanjam rasporedio sam tako da se težište pomaklo s navedenog projekta. U boljigrad.hr još uvijek vjerujem i znam da će, kad bude u svakodnevnoj upotrebi, biti jedna od onih stvari koja olakšava i poboljšava život zajednice.

Ne umišljam utopiju, ne ciljam na idealno, samo "bolje". A "bolje" je i te kako ostvarivo!