Danas, 18. rujna od 10.00 do 12.30 sati održala se prezentacija recentnih radova obnove unutar samostana sv. Frane u Zadru koju je organizirao Konzervatorski odjel u Zadru uz Ministarsvo kulture u sklopu manifestacije Dani europske baštine 2014. zajedno s Franjevačkim samostanom sv. Frane u Zadru.

 

Obnova kompleksa se provodi zadnjih desetak godina. Radovi su provedeni u prostoru klaustra, crkve, riznice i ove godine su završno izvedeni radovi u samostanskom refektoriju. Ovogodišnjim zaštitnim radovima uređen je refektorij samostana. Svi elementi interijera ovog važnog samostanskog prostora obnovljeni su u izvornom obliku tradicionalnim materijalima.

Posjetitelji su razgledavali crkvu, klaustar, sakristiju i samostansku riznicu koji su također obnavljani zadnjeg desetljeća. Svi zainteresirani koji nisu stigli danas, mogu to učiniti savkim radnim danom od 9.00 do 18.00 sati.

Crkva sv. Frane najstarija je dalmatinska crkva sagrađena u gotičkom stilu (posvećena je 13. studenoga 1280.). Samostan je osnovan još za života Sv. Franje Asiškog, po predaji i u izravnoj vezi s njime. Izrastao je iz hospicija sv. Antuna Opata na zapadnom dijelu grada, u kojem se po predaji sklonio Sv. Franjo Asiški za boravka u Zadru, najvjerojatnije 1212. godine.

Izgradnja današnjeg samostana započeta je za nadbiskupa Lovre Periandra 1249. i u prvotnom obliku završena je do kraja stoljeća. Samostan je već od početka sjedište franjevačke provincije Sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri (službeni naslov od 1393. godine). Renesansni klaustar s bogatom bibliotekom sagrađen je južno od crkve 1556. godine.

Samostan je kroz svoju bogatu višestoljetnu prošlost bio žarište duhovnog života u Zadru, a u njemu je djelovalo i Visoko franjevačko učilište. Crkva predstavlja tip tzv. gotičke redovničke crkve koju karakterizira jednobrodni prostor s malo podignutim svetištem.

U doba renesanse crkva doživljava značajne promjene vezane uz radove majstora Jurja M. Dalmatinca koji je sa suradnicima 1444. godine započeo s uređenjem triju kapela u dnu svetišta, naknadno preinačenih u kor redovnika.

Majstor Nikola Firentinac potom je 1480. godine uredio bočnu renesansnu kapelu. U 18. stoljeću crkvi je ponovno izmijenjen izgled ugradnjom novih baroknih prozora umjesto izvornih gotičkih koji su ponovno obnovljeni 1973. godine.

Od crkvenih je oltara posebno vrijedan oltar Sv. Franje s oltarnom palom koju je izradio Jacobus Palma (Palma Mlađi).

Iza glavnog oltara crkve posvećenog Gospi od Karmela iz 1672. godine nalazi se nekadašnje svetište i u njemu drvena korska sjedala bogato ukrašena rezbarijama u stilu cvjetne gotike iz 1394. godine, rad Giacoma da Borga Sansepolcra.

Sakristija, koja se nastavlja na kor, važna je za hrvatsku povijest jer je u njoj 18. veljače 1358. sklopljen Zadarski mir između Mletačke Republike i hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. Anžuvinca, kojim su se Mlečani odrekli svojih pretenzija na Dalmaciju.

U crkvenoj riznici do sakristije, nalazi se umjetnička zbirka crkve s velikim brojem eksponata od kojih je najvrijednije veliko slikano romaničko raspelo iz 12. stoljeća,slika Umrlog Krista, djelo Jakopa da Ponte Bassano, veliko renesansno raspelo iz 15. st., staro liturgijsko posuđe, dragocjeni iluminirani koralni kodeksi, isprave, inkunabule i dr. Slikani Ugljanski poliptih iz 15. stoljeća najviše je umjetničke vrijednosti i pripisuje se domaćem slikaru Dujmu Vuškoviću.