Hrvatsko geografsko društvo - Zadar i Odjel za geografiju Sveučilišta u Zadru priređuju predavanje i predstavljanje knjige Ane Lemić „Sela i stanovi na Velebitu - svjedočanstva života od nastanka do nestanka". Predavanje će se održati u Multimedijalnoj dvorani Sveučilišta u Zadru (Ul. dr. F. Tuđmana 24 i) u srijedu, 19. studenog 2014., s početkom u 12 sati.

Ana Lemić rođena je 21. lipnja 1943. Godine u Kaniži kraj Gospića. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Gospiću. Nakon završenog studija fizike i matematikom radila je nekoliko godina na Pedagoškoj akademiji u Gospiću, a od 1976. godine bila je na gospićkoj gimnaziji profesorica fizike i matematike.

Od 1996. godine pa do umirovljenja 2009. bila je ravnateljica gospićke gimnazije. Dugi niz godina aktivno se bavi planinarstvom, predsjednica je Hrvatskog planinarskog društva „Visočica" iz Gospića i urednica njegova časopisa Lički planinar, u kojem je objavila mnoštvo članaka o Velebitu.

Javljala se sa svojim prilozima i u časopisima Vila Velebita, Priroda, Hrvatski planinar i dr.

Predsjednica je gospićkog ogranka Matice hrvatske i glavna urednica matičnog časopisa Lička revija. Bila je i prva predsjednica Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika. Članica je i Hrvatskog kulturnog vijeća i Hrvatske geološke ljetne škole.

Knjiga Sela i stanovi na Velebitu - svjedočanstva života od nastanka do nestanka, autorice Ane Lemić objavljena je u nakladi OMH u Gospiću, Laserplusa i Hrvatske geološke ljetne škole 2013. godine.

Dva desetljeća istraživanja

Autorica je u dva desetljeća istraživanja obišla više od petsto velebitskih sela i zaselaka, fotografirala kuće i prirodu, razgovarala s preostalim mještanima, što je rezultiralo impozantnim izdanjem na gotovo 750 stranica i s oko 1500 fotografija.

Kao što piše dr. sc. Tatjana Kolak, jedna od recenzentica knjige: „Ovaj dokument - jer on to zaista jest, zamrznuta je slika čovjeka i Velebita u posljednji tren. Sad i ovdje. To je „Muzej na otvorenom" - artefakt za buduća etnografska, arhitektonska i sociološko-demografska istraživanja."

U jednom od razgovora nakon što je knjiga izašla iz tiska sama autorica kaže: „ Te kuće, kamenice, šterne, stolići pred kućom... sve je to od klesanog kamena. Sve je to čovjek radio i sve što je nekad napravio danas je spomenik. Zato sam i objavila ovu knjigu. Da se to ne zaboravi. Da to bude spomenik tim ljudima.

 

Velebitsko zrcalo u kojima će oni, gledajući fotografije, čitajući, vidjeti svoje očeve, matere, didove, prababe, sav taj život nekoliko pokoljenja unatrag. Da im se vrate slike, da osjete svoje korijene. U razgovoru s tim ljudima doznala sam njihove životne priče, proživljavala ih, nekad se s njima i smijala, nekad plakala. Čovjek je otišao odatle u nepoznato. I ništa nije imao što bi ponio, osim bora na čelu i žuljeva na rukama. To je toliko tužno. Kad prolazite Velebitom i vidite ta sela... kuće porušene, ona gluha tišina, nigdje nikoga. Naiđete tek na trag životinje ili nekog poskoka gdje se sunča na kamenu. To je život na Velebitu danas."

Za knjigu Sela i stanovi na Velebitu - svjedočanstva života od nastanka do nestanka autorica je dobila nekoliko vrijednih priznanja.