Hrvatska ima slavne pa i svete speleološke pretke, a „špiljarenje" spada u jedno od najdugovječnijih iskustava ljudi koji su ikada naseljavali tlo Hrvatske.

To neizravno tvrdi Vlado Božić u netom izašloj knjizi „Ilustrirana povijest speleologije u Hrvatskoj", koja u nakladi Hrvatskog planinarskog saveza jezgrovitim tekstom i s više od 150 atraktivnih fotografija - djelo više od 30 autora - predočuje veliki povijesni raspon i baštinsku vrijednost špiljskog podzemlja.

Najstariji osvjedočeni špiljar u Hrvatskoj živio je prije oko - 900 tisuća godina! To potvrđuju nalazi u devet metara dubokim naslagama špilje Šandalje I kod Pule.

Ondje je paleontolog Mirko Malez (1924-1990) 1961. i 1962. našao kameno oruđe i sjekutiće do tada najstarijeg poznatog europskog pračovjeka, Homo erectusa.

U međuvremenu znanstvena istraživanja izvan Hrvatske su utvrdila da je taj "uspravni čovjek",, stariji najmanje za još milijun godina, a njegov najmlađi nalaz datira od oko prije 143 tisuće godina.

Nekako u to doba, otprilike prije oko 130 tisuća godina, u špilju Hušnjakovo u Krapini ušao je Neandertalac, hominid znatno srodniji nama, Homo sapiensu. Boravio je u njoj oko 80 tisuća godina, i za to vrijeme ostavio u špilji kosture više desetaka individua različitog spola i životne dobi od dvije do 40 godina.

Također, nađeno je, uz ino, više od tisuću komada kamenog oruđa iz starijeg kamenog doba.

To je najbogatija prikupljena zbirka neandertalaca, čijim se šestogodišnjim iskapanjima započetim 1899., kao i naknadnim tumačenjima proslavio Dragutin Gorjanović Kramberger (1856-1936). U Krapini je 2010. otvoren Muzej krapinskih neandertalaca, jedan od najmodernijih te vrste u svijetu.

Božić potom ističe špilju Vindiju kod Varaždina, koju je pračovjek koristio za život od prije 40 tisuća godina sve do prije 1100 godina.

U Špilji za Gromačkom vlakom kod Dubrovnika pronađen je okamenjeni otisak stopala prethistorijskog čovjeka starog 12 tisuća godina. Uz stopu udaljenu od ulaza oko 300 metara, nađeni su i tragovi prethistorijske keramike stare četiri do pet tisuća godina.

U pećini Nakovani na Pelješcu nađeni su ostaci potpuno očuvanog ilirskog svetišta starog oko osam tisuća godina. Nakovana je postala „vremenska kapsula" jer su je Iliri vjerojatno zatrpali da bi sačuvali to svoje svetište od rimskih legija.

Tek krajem starog vijeka u pećine ulaze ljudi za koje istraživači mogu utvrditi ime.

Najstariji je Sveti Ilar, zapravo Sveti Hilarion iz Gaze (291-371). To je svetac kome su i danas u Dubrovačkoj biskupiji posvećene župne crkve, a propovjednici ga i danas koriste kao primjer čovjeka koji se, unatoč svetom životi, pred smrt „na smrt" ustrašio Božjeg suda.

O svetom Ilaru pisao još jedan špiljar-svetac na tlu Hrvatske, sv. Jeronim (340-420). On je neko vrijeme boravio u tadašnjoj rimskoj provinciji Dalmaciji, opet u nekoj špilji, vjerojatno špilji sv. Jeronima na Marjanu.

Da bi se danas u Hrvatskoj bilo špiljar ne traži se pustinjački ni pobožni život, nego polaganje tečaja za speleologa i ozbiljna obuka. Ukupno je do danas takav ispit položilo 215 speleologa, od kojih ih 30 nije više među živima. Današnji hrvatski speleolozi, od srednjoškolaca do sveučilišnih profesora, pa i akademika, organizirani su u nešto više od 20 udruga i klubova.

Spuštali su se u najdublju jamu na svijetu Voronju u Ukrajini, 2080 metara ispod površine, te ronili u sifonu na dubini jame od 1371 metara, te ronili u izvoru dubine 103 metra.