Kralj Rikard III., srednjovjekovni engleski monarh čiji su ostaci pronađeni ispod parkirališta prije tri godine, pokopan je u četvrtak uz kraljevske počasti 530 godina nakon što je poginuo u bitki i bio bačen u skromni grob, a sadašnja kraljica je izjavila da je to bio pogreb "velike međunarodne važnosti".

William Shakespeare opisao je Richarda kao tiranina, kao pogrbljeno krvožedno čudovište koje se do prijestolja popelo ubijajući braću i nećake i koji je, kad je pao u bitki, uzviknuo "Konja, konja! Kraljevstvo za konja!". Rikard III. poginuo je u bitki kod Boswortha u srednjoj Engleskoj 1485. i posljednji je engleski kralj koji je život izgubio u borbi. Tijelo mu je tada položeno u skromni grob u jednoj kapeli u Leicesteru koja je poslije srušena.

U nedjelju je lijes s Rikardovim kostima u procesiji prošao regijom Leicestershire, a odveden je i na bojno polje u Bosworth, gdje je ispraćen topovskim salvama i uprizorenjem bitke, posljednje iz dinastičkih Ratova ruža, koja ga je stajala života i koja je englesku krunu preselila u ruke dinastije Tudor.

U četvrtak je pokopan u katedrali u Leicesteru, gdje je bio izložen na odru od nedjelje, sa svim počastima koja mu je prije 530 godina uskratio pobjednik u borbi Henry Tudor, kasnije Henry VII.

"Ponovni pokop kralja Rikarda III. je događaj velike nacionalne i međunarodne važnosti", rekla je u poruci kraljica Elizabeta.

"Pronalazak njegovih ostataka u Leicesteru opisan je kao jedno od najvažnijih arheoloških otkrića u povijesti zemlje."

Unatoč tome što je vladao samo 777 dana on i dalje fascinira ne samo povjesničare nego i obične ljude diljem svijeta od kojih su neki doputovali u Britaniju kako bi nazočili pokopu.

Pogreb je vodio kanterberijski nadbiskup Justin Welby, duhovni poglavar Anglikanske Crkve. Kraljevsku obitelj predstavljali su grofica od Wessexa i vojvoda od Gloucestera, koji je položio Rikardov osobni molitvenik uz njegov lijes. Katoličku pogrebnu misu, jer je Rikard bio katolik, vodio je kardinal Vicent Nichols.

Tijekom mise leicesterki biskup Tim Stevens je rekao: "Tisuće ljudi su došle iz cijelog svijeta na ovo mjesto počasti, ne da sude ili osuđuju nego da stanu ponizno i s poštovanjem. Od parkirališta do katedrale... Danas smo došli da damo ovome kralju i njegovim posmrtnim ostacima dostojanstvo i počast koje mu je uskraćeno u smrti."

Društvo Rikarda III. tvrdi da je on bio benevolentan vladar i da nije počinio zločine koje mu Shakespeare stavlja na dušu. Jedna od onih koja nije vjerovala verziji slavnog pisca je scenaristica Phillippa Langley, koja je provela sedam godina tragajući za kraljevim ostacima.

Povjesničari su vjerovali da je Rikard III. izvorno pokopan u kapeli sivih fratara u Leicesteru nakon pogibije kod Boswortha, u posljednjoj velikoj bici u Ratovima ruža između dinastija Lancastera i Yorka. I dok su ostaci većine drugih engleskih monarha pokopani u veličanstvenoj Westminsterskoj opatiji ili u zamku Windsoru, pobjednik nad Rikardom Henrik VII. dao je samo deset funti za njegov pogreb.

No, nakon raskola Henrika VIII. s Rimom kapela je razorena u 16. stoljeću i točno mjesto kraljeva groba od tada je bila nepoznanica. Prije nekoliko godina je ustanovljeno da je zemljište na kojem je nekada stajala kapela danas parkiralište gradskog vijeća u Leicesteru i počela su iskapanja.

Znastvenici su poslije DNK testa 99,99 posto uvjereni da je kostur iskrivljene kralježnice Rikardov. Pokazalo se da je imao 11 rana, od kojih devet na glavi. To je u skladu s povijesnim zapisima koji kažu da je umro kao nezaštićeni pješak, ostavši bez konja i bez kacige.