Uloge: Žana Bumber, Vinko Radovčić, Jasna Ančić, Ivan Vukelić/Renato Pizek, Zlatko Košta i Mimi Zadarski.

Svjetski dan kazališta slavi se već 50 godina na današnji dan u kazalištima širom svijeta. HNK Zadar odlučio ga je proslaviti petim uprizorenjem Thérèse Raquin ove sezone, u režiji Vinka Radovčića i Jasne Ančić.

Thérèse Raquin je jedan od najpoznatijih naturalistiških djela francuskog pisca Emilea Zole. 

Gospođa Raquin koju je utjelovila Jasna Ančić, starija je žena koja je odgojila svog sina Camillea i nećakinju Therese.

Thérèse, koju na zadarskim kazališnim daskama utjelovljuje Žana Bumber, cijeli se život brine za svoj bolesnog supruga Camillea, a zaplet počinje kad se na vratima stvori Laurent, koji Teresin dosadan život pretvara u avanturu. Njihova strastvena ljubav dovodi do ubojstva Teresinog supruga, u nadi da će, kada se riješe njega, napokon moći biti sretni zajedno.

Međutim, savjest ih proždire, a osjećaj krivnje sve je jači. Terese i Laurent postanu muž i žena, ali njihova sreća temelji se na krvi te s time više ne mogu živjeti.

Gospođa Raquin na kraju biva skroz oduzeta i nepokretna, a Laurent i Terese se sve više svađaju i više ne skrivaju zločin koji su počinili pred nepokretnom gospođom Raquin.

Osjećaj krivnje nije jenjao, a utvara Teresinog supruga ih je pratila. Život sa prljavom savjesti više nisu mogli živjeti: odluče počiniti samoubojstvo kako bi se riješili svih muka koje ih prate. Ispiju otrov i umiru zajedno.

Izvedba Thérèse Raquin još je jednom napunila gledalište zadarskog HNK.

Uloge: Žana Bumber, Vinko Radovčić, Jasna Ančić, Ivan Vukelić/Renato Pizek, Zlatko Košta i Mimi Zadarski.

Zašto je 27. ožujka Svjetski dan kazališta?

Datum 27. ožujka odabran je na 9. svjetskom kongresu Međunarodnog kazališnog instituta (ITI), održanom 1961. a povezan je s otvorenjem prve kazališne sezone u Teatru nacija u Parizu.  

Teatar je i danas jedinstveni fenomen, jer uspostavlja direktni kontakt s publikom bez ikakvog posrednika, jer zadire u dušu svakog gledatelja, a gledatelj doživljava svaku emociju glumaca.

Teatar je mjesto bijega od stvarnosti, od ekrana i tehnologije, iz kojeg još uvijek možemo izaći bogatiji za iskustvo i životnu pouku.

Svim ljubiteljima kazališta želimo sretan Svjetski dan kazališta!