Ako je suditi po izložbi Art dizajn koja je danas otvorena u Muzeju Grada Zadra - umjetnička budućnost nam je vedra i kreativna.

Mladi umjetnici, učenici zadarskih srednjih škola, već tradicionalno predstavljaju svoje radove u sklopu Županijskih dana i u suradnji s Narodnim muzejom Zadar čija je ravnateljica Renata Peroš danas predstavila projekt.

Na natječaj na temu "Nove tendencije" pristiglo je mnoštvo radova o kojima je raspravljao stručni ocjenjivački sud u sastavu profesora umjetnosti zadarskih škola.

"Pred našim je učenicima bio izazovan i zahtjevan zadatak. Posebno pozdravljam i njihove mentore, te pročelnika županijskog odjela za društvene djelatnosti Ivana Šimunića koji su ovdje. Iznimna nam je čast ugostiti ove radove - u njima najbolje vidimo budućnost naše umjetnosti. Stvaramo nove generacije koji cijene umjetnost, a naši muzeji postaju otvoreni prostori koji svojim programima sve više privlače i mlade'', poručila je Peroš.

Učenike je pozdravila i ravnateljica Škole primjenjene umjetnosti i dizajna, Marijana Bakmaz, te pročelnik Šimunić.

Neke od tehnika koje su posebno pohvaljene na Art dizajnu su akril na platnu, recikliranje materijala, računalna grafika, itd.

O TEMI: ( prof. Boris Lukić)

Nove tendencije je termin koji je vezan uz zagrebačke izložbe istog naziva koje su u svojih pet manifestacija okupile veliki broj umjetnika srodnih ali ne i identičnih opredjeljenja. Nove tendencije ne podrazumijevaju jedan stil, jednu struju niti jednu orijentaciju. Može se smatrati pokretom međunarodnog sastava njegovih pripadnika.

Nove tendencije u Hrvatskoj je moguće pojmiti kao nastavak razmišljanja pojedinih sudionika EXAT-a. Postojanje grupe EXAT-51 u prvoj polovici pedesetih godina 20. stoljeća zasniva jedno shvaćanje umjetnosti i likovne kulture koje predodređuje činjenicu da su se upravo u Zagrebu početkom šezdesetih mogle održati prve izložbe Novih tendencija, u svoje vrijeme vrlo značajnog međunarodnog pokreta. Nove tendencije težile su sintetiziranju različitih oblika umjetnosti šezdesetih i sedamdesetih godina.U šezdesetim godinama su neokonstruktivisti bili istinska avangarda i kao takvi nekompromisni u društvenom pogledu.

Neokonstruktivistička i luminokinetička umjetnost koristila se novim tehnologijama, no ne informatičkim, nego robotičkim ili sličnim za postizanje kinetičkih kvaliteta, kroz razne vidove serijske proizvodnje umjetničkih radova te upotrebom tada novih materijala. Jedna skupina autora vjerovala je u progres društva kroz znanstveni i tehnološki napredak.

Razvoj tehnologije omogućuje, ali i uvjetuje razvoj umjetnosti. Tako su drugu polovinu dvadesetog stoljeća obilježila dva potpuno različita odnosa umjetnosti prema tehnologiji. Umjetnost je tehnologiju ili prihvaćala kao medij ili ju je, kao izdanak moći odbacivala i napadala.
Što god je postojalo od tog „razdora" između suvremenog svijeta umjetnosti i medijske umjetnosti, ili je još prisutno, suočavamo se s mogućnošću da te dvije prakse postoje paralelno danas.