Društveno angažirana književnost - da ili ne? Ovo je pitanje sinoć okupilo sudionike tribine na terasi Muzeja antičkog stakla, književnike i historiografe Dragana Markovinu, Damira Pilića, Stašu Aras i Želimira Periša.

Tribina je organizirana u sklopu inicijative 'Svi mi - Za Hrvatsku svih nas' koju su, s ciljem promicanja interkulturalizma, tolerancije, pluralizma i društvene solidarnosti, pokrenule organizacije civilnog društva, među kojima su Documenta i GONG.

Program u Zadru ostvaren je u suradnji s platformom Okret potpora i Muzejem antičkog stakla.

Sven Marcelić, dr.sc. sociologije na Sveučilištu u Zadru, moderirao je tribinu postavljajući u fokus pitanje što nam književnost znači u društvenom smislu i kako o tome razmišljaju spomenuti autori. 

Damir Pilić govorio je o svojoj knjizi ''Splitting - kako sam tražio Srbe po gradu''? ''Smatram da književnost ne mora biti angažirana pod svaku cijenu, ali te se mogućnosti ne bi odrekao.''

Dragan Markovina osvrnuo se na Split i Mostar o kojima piše kao ''crvenim gradovima'', a pokušao je, kako kaže, analizirati što se tamo dogodilo ranih devedesetih godina.

Zadarska književnica Stanislava Nikolić Aras govorila je o svojem iskustvu rada s mladima i njihovom poimanju književnosti, no isto tako, napomenula kako se danas ne može smatrati angažiranom književnošću ono što se smatralo prije nekih 15 godina.

''Detabuiziranje prošlosti izlazi na površinu. Književnost koja se zaustavlja na toj nekoj toploj ljudskoj priči možda neće ništa pomaknuti. Jedno ignoriranje je prisutno, pa čak i kod nas u Zadru kada smo ugostili Dašu Drndić, a znamo o čemu piše, sljedeći dan kada sam neke profesore pitala zašto nisu došli na književni susret - oni nisu ni znali tko je ona.''

Na tribini se raspravljalo i o tome gdje su granice suvremene književnosti i drugih medija te koje su to neuralgične točke društva na kojima se književnost može brusiti.