Slobodna Dalmacija telefonski je otkazala suradnju nagrađivanom novinaru i kolumnistu Borisu Dežuloviću, radi teksta o gnjidama, koji je svoj epilog imao i na sudu.

Ponudili su mu da se za mjesec dana na "tiha vrata" vrati u Slobodnu Dalmaciju, no on je nekoliko dana kasnije otkazao suradnju s Europapress Holdingom.

U intervjuu koji je dao Slobodnoj Bosni objasnio je svoje poteze i još jednom otvoreno objasnio svoju odluku.

Ne želi biti redakcijski štakor, podložan vlasniku i sistemu

"Nije ovo promišljena strateška životna odluka, ovo je odluka donesena u nužnoj samoobrani. A u nužnoj samoobrani čovjek nije hrabar, nego se ponaša refleksno. Mnogo ljudi je, može biti, iz "doba mraka", iz doba socijalizma ponijelo tu iluziju sigurnosti kad si zaposlen. Međutim, odavno smo odučeni od toga da bi ti stalni radni odnos trebao garantirati neku sigurnost. Ja, kao stalni zaposlenik, kao i svih ostali četiri i pol milijuna Hrvata, ili dvadeset i pet milijuna bivših Jugoslavena, nisam ništa sigurniji s ugovorom o stalnom radnom odnosu nego oni koji su na birou za zapošljavanje. U tom smislu sigurnosti nema. U našim je državama, uostalom, nema ni u jednom trenutno važećem smislu", rekao je Dežulović.

Iako bi mu bilo lagodnije vratiti se u Slobodnu Dalmaciju i nastaviti pisati za to i ostala izdanja EPH-a, novinaru to nije ambicija.

"Da bi mi bilo ljepše i lagodnije sigurno - bi, samo što se ja nikad u životu nisam bavio ljepšim i lagodnijim poslovima. Dakle, da sam htio ljepše i lagodnije, ne bih se bavio ovim poslom, već bih bio, možda, glavni urednik Slobodne Dalmacije. Ili nekakav redakcijski štakor sa sigurnom plaćom, poslušan i dobar svakom uredniku, svakom vlasniku i svakom sistemu. To, naprosto, nikad nije moja ambicija. Moje su ambicije prilično ograničenije", kazao je.

Požalio se i na nedostatak integriteta u današnjim medijima, među urednicima, ali i manjak slobode u kreiranju novina. Kako kaže, novinari se svode na sezonske radnike u medijima. Uredniku Ivi Bonkoviću koji mu je u maniri tajnice putem telefona uručio otkaz, Dežulović je odgovorio na njemu svojstven način.

"Ja sam njemu, otprilike, rekao da sam primio k znanju i da ih nabijem na K! Poziv sam primio u Dubrovniku, gdje sam se s Predragom Lucićem spremao za nastup. Tako da kao profesionalna estradna zvijezda nisam imao previše vremena za razmišljanje. Morao sam se koncentrirati za nastup", rekao je Dežulović.

Na pitanje zašto Hrvatska u posljednje vrijeme ide "udesno" Dežulović je dao opsežno objašnjenje.

"U nas je HDZ izravni ili neizravni politički sponzor svake jebene ekstremne desnice koja se pojavi"

"A, na koju će stranu ići, Boga Vam? To zaista nije hrvatski specifikum. Cijela Europa "skreće udesno", mada smo mi tamo već dvadeset i pet godina, i bez ikakvih naznaka da bi se smjer mogao promijeniti. Nama je, naprosto, oduzeta mogućnost da promišljamo drugačije. Sve što, kolokvijalno rečeno, "miriše lijevo", doživljava se kao restauracija jugoslavenske ideje. Strah od Jugoslavije, od komunizma, od srbo-komunizma, upravo je paničan i trajno ugrađen u hrvatsku pamet. Naprosto, kao alat vladanja. Ovdje je dosta popularna teza da Hrvatska nije toliko desno kao što izgleda, zato što nemamo ekstremno desnih stranaka i nemamo radikala u vlasti. Međutim, bilo bi zanimljivo uraditi istraživanje kojim bi se definirala ekstremna desnica, pa da se onda vidi koliko HDZ odgovara kriterijima desnog centra, kako se u Hrvatskoj predstavlja, a koliko kriterijima ekstremne desnice. U nas je HDZ izravni ili neizravni politički sponzor svake jebene ekstremne desnice koja se pojavi, od postrojenih crnokošuljaša iz HSP-a do majmuna koji zapišavaju kukaste križeve po igralištu", objasnio je Dežulović.