Dokument prošlosti kao trajni zalog budućim generacijama Preka! Tako bi se u najkraćim crtama mogla opisati predstava „Žrvanj života", izvedena premijerno 7. kolovoza u Samostanu sv. Pavla Pustinjaka na Školjiću, koju dramaturški i redateljski potpisuje dramska umjetnica Milena Dundov, pišu Naši Školji

U dosad najambicioznijem kazališnom projektu domaće, lokalne produkcije, sudjelovalo je 50-ak izvođača, glumaca amatera, djece, mladih, mještana Preka, članica Udruge žena Luzor i KUD-a Preko, Luzarice i članovi Zbora sv. Cecilije.

"Žrvanj života" priča je koja nas vraća u prošlost Preka, iskrice i sjećanja iz života koje su marljivo, prema molbi nadbiskupa Marijana Oblaka, 1968./69. godine skupljale Jelica Peranić i Verica Gregov.

Tekst je star više od 50 godina, a sjećanja na život najstarijih Prečana iznosili su tadašnji 80-godišnjaci. Prema riječima autorice projekta Milene Dundov, riječ je o crticama iz života o kojima ni današnji najstariji stanovnici Preka ne znaju mnogo. U predstavi su prikazane preške nošnje, vjenčanje, izvelo se Preško kolo, na vrlo duhovit način upoznali smo običaje i svakodnevni život Prečana. Pred mnogobrojnom publikom gotovo filmskom brzinom izmjenjivale su se slike prošlosti, ali ne izmaštane nego stvarne, utemeljene na činjenicama, toliko dojmljive da su često prekidane aplauzom na otvorenoj sceni.

Riječju, kao što je u svojevrsnom prologu predstave napisala Milena Dundov, "Vrijeme je čovjeku često i prijatelj i neprijatelj. Nosi zaborav i briše sjećanja koja ga čine prepoznatljivim u vremenu i prostoru. Živimo u vremenu koje se jedva oslanja na prošlost, zaboravljajući sve osim gole materijalne stvarnosti, u kojoj duhovnost jedva diše pritisnuta sebičnim interesima pojedinaca. Zahvaljujući dvjema vrijednim ženama, Jelici Peranić Baćovoj i Verici Gregov Vukovoj, koje su zaboravu ukrale iskrice minulog vremena, pokušat ćemo dirnuti i vaša srca, ne bi li naučili poštovati i ponositi se onim što nam je ostavljeno u baštinu".

Predstava "Žrvanj života" uistinu je to i uspjela, otela je zaboravu prošlost koju baštinimo u sadašnjem životu i ostavit ćemo je budućim generacijama. Vrijedan projekt, u koji su uloženi golem trud, kreativnost, entuzijazam, volja, srčanost...

Produkciju predstave potpisuje Udruga žena Luzor, nastala je u suradnji s KUD-om Preko, Župnim zborom sv. Cecilije, POU Dom na žalu, TZO Preko, Općinom Preko i Samostanom sv. Pavla Pustinjaka. Zdenka Vidas bila je zadužena za kostime i izradu svadbenih fuštana, Marija Košta za tkanje i vez, za scenografiju Robert Košta, a dizajn svjetla Ivo Nižić. Koreografiju igre "Konac, konac" potpisuje Marija Mihatov, Priješkog kola Senko Sorić, a zborove su uvježbali Marta Dević i Milena Brižić. Josip Batistić brinuo je o tehničkoj podršci i razglasu, Verica Nižić, tajnica Udruge žena Luzor, bila je zadužena za organizaciju, a Sabina Batistić i KUD Preko za suorganizaciju.