Nasilje protiv pisaca i pogrešan osjećaj političke korektnosti predstavljaju opasnost za slobodu govora na Zapadu, rekao je ovog tjedna spisatelj Salman Rushdie kojem je Iran 1998. godine službeno zaprijetio smrću zbog knjige "Sotonski stihovi".

 

"Meni se čini da je bitka za slobodu izražavanja dobivena prije stotinu godina," rekao je 68-godišnjak publici na frankfurtskom sajmu knjiga održanom uz snažne mjere sigurnosti. "Činjenica da mi moramo nastaviti s tom borbom je rezultat žalosnih, nedavnih fenomena."

Rushdie je nakon siječanjskog pokolja u redakciji francuskog satiričkog magazina Charlie Hebdo stao u obranu karikaturista koji su ismijavali svjetske religije, uključujući islam, a njegova stavovi još uvijek izazivaju gnjev na Bliskom istoku. Iransko ministarstvo kulture je odustalo od sudjelovanja na sajmu jer je on pozvan kao govornik, dok je Saudijska Arabija prošlog tjedna službeno prosvjedovala zbog prijevoda "Sotonskih stihova" na češki.

Rushdie se u posljednjim godinama vratio na javnu scenu nakon što je iranski vrhovni vođa Ruhollah Khomeini 1989. godine izdao fetvu u kojoj od svih muslimana traži da ga ubiju.

"Napad na ljudsku prirodu"

Pisac je u Frankfurtu promovirao svoju nedavno objavljenu knjigu "Dvije godine, osam mjeseci i 28 noći", koja se referira na slavne Tisuću i jedne noći i koja prema njegovim riječima istražuje složenost svijeta ispreplićući ljubav, mitologiju i povijest.     

Rushdie je okupljenima rekao da se ljudi diljem svijeta mogu pronaći u njegovim pričama i da ograničavanje slobode izražavanje nije samo cenzura, nego napad na ljudsku prirodu.

"To nas sprječava da budemo vrsta bića kakva jesmo. To nije nešto specifično za jednu kulturu. To je nešto univerzalno za sva ljudska bića," rekao je prema citatu Reutersa.

Njegovo promišljanje ima poseban značaj za aktualnu situaciju u Njemačkoj, gdje sve veći broj građana negoduje zbog službene politike i zahtjeva tamošnjeg ministra pravosuđa da društvene mreže aktivno filtriraju, odnosno cenzuriraju ksenofobni sadržaj. Kritičari tvrde da nedostatak jasnih smjernice o tome što predstavlja govor mržnje vodi prema potiskivanju gledišta građana o posljedicama aktualne izbjegličke krize čak i kad su ona primjerena ili osnovana.