Staroslavenski mitološki lik babe Jage, često korišten u književnosti kao utjelovljenje demona, vještice ili čarobnice koja jede ljude, dobio je novo ruho u slikovnici za djecu "Baba Jaga i div Zaborav" u osvježavajućem i inovativnom autorskom proznom rukopisu istaknutog književnika Romana Simića Bodrožića i nadahnjujućim ilustracijama svjetski priznatog umjetnika Manuela Šumberca.

 

Knjiga je objavljena u izdanju Profila i predstavljena u četvrtak u Zagrebu u sklopu sajma knjige Interliber.

Urednica knjige Ivana Žderić istaknula je kako je riječ o posve novoj kontekstualizaciji poznate priče koja zlu babu koja obično utjeruje strah u kosti pretvara u posve nov i zanimljiv lik.

Zloj babi koja živi na rubu šume u kolibi na kokošjim nogama s ogradom od ljudskih lubanja, a koja se uobičajeno pojavljuje kao sporedni lik, u svojoj prvoj knjizi za djecu nagrađivani pisac, pjesnik i urednik dodijelio je središnju ulogu, oživivši je kao staricu koja, suočena s velikim izazovima, prolazi transformaciju i pronalazi u sebi sposobnost osjećaja empatije prema drugima.

"Ideja je bila babi koju svi poznajemo iz priča u kojima je ona sporedan, zločesti lik dati novo ruho, postaviti nju u središte priče i vidjeti kako će se razviti. Rezultat je fantastičan stilski dotjeran tekst praćen spektakularnim maštovitim ilustracijama minuciozne preciznosti i osjećaja za detalj", pojasnila je Žderić na predstavljanju na Profilovu štandu u Paviljonu 5 Zagrebačkog velesajma.

Simić Bodrožić istaknuo je kako je na početku bio vrlo skeptičan prema tome projektu, budući da nije pisac za djecu, ali je tema babe Jage predstavljala za njega izazov koji ga je naveo da pristane na tu literarnu avanturu.

"Najveći mi je izazov bio kako od strašnog lika koji vas obično želi pojesti napraviti nešto drugo, novo, kako obrnuti priču i pronaći nešto što bi za promjenu moglo predstavljati nešto zatrašujuće za nju. To nešto pronašao sam u zaboravu", kazao je.

Jezik klasika u osvježavajućem kontekstu

Mit o Jagi Simić Bodrožić je iskoristio kao širi okvir za svoju priču, upotrijebivši neke elemente koji se uobičajeno pojavljuju u klasičnim pričama o njoj, kao što su lutka pomagačica, prepreke koje je potrebno prijeći kako bi se ispunio zadani izazov, te čak i neke Jagine prepoznatljive replike.

No, to je samo predložak koji je pisac maštovito nadogradio kako bi razvio sasvim novu priču u knjizi pisanoj jezikom koji svoju inspiraciju pronalazi u nasljeđu Ivane Brlić Mažuranić.

"Pisanje knjige zahtijevalo je brojna iščitavanja jer puno polažem na ritam, a ključno mi je bilo postaviti ton priče", kazao je Simić Bodrožić. "Baba Jaga pripada nekom vremenu koje nije naše i htio sam da tako i zvuči, da jezik podsjeća na Ivanu Brlić Mažuranić, na nešto drevno, da bude malo pomaknut izvan korita, izvan normalne jezične matrice", pojasnio je.

U oblikovanju knjige pomogao mu je Šumberac, svjetski priznati ilustrator koji je dosad dobio niz nagrada za svoj rad, među kojima i Grand Prix 19. Dana hrvatskog filma, te dvije nagrade Porin.

Jaga se u mojoj viziji razvijala postupno, kroz brojne skice ideja, iz kojih se potom iskristaliziralo konačno likovno oblikovanje knjige, otkrio je umjetnik. "Htio sam oblikovati neku svježiju Jagu, stiliziraniji a opet prepoznatljiv lik", dodao je.

Tematski, priča slijedi put koji baba Jaga mora prijeći kako bi pronašla svoje tri obožavane haljine koje simboliziraju njezinu mladost, srednje godine i starost, a koje joj je oteo div Zaborav. Uz pomoć nesebične krpene lutke koja ju prati u potrazi koja ih odvodi do tehnološki naprednog Taj Grada, Jaga uspijeva ispuniti sva tri izazova i spasiti svoj život od zaborava.

Kako priča odmiče, Jaga se iz zločeste starice koja jedino zadovoljstvo pronalazi u promatranju svojih haljina postupno pretvara u osobu koja je sposobna za osjećaje ljubavi i prijateljstva prema drugim bićima.

Osim psihološkog konflikta otuđenosti/prisnosti, Simić Bodrožić u knjizi tematizira i izazov suočavanja sa zastrašujuće impersonalnim tehnološki naprednim modernim svijetom, a njegova je poruka, sadržana na maštovito ispisanim zadnjim stranicama knjige, da "priče nestaju ako ih se ne priča", jer "šutnjom zaboravljamo a pričanjem pamtimo".