I dok svi samo galame o novim "Star Warsima", u naše kino je na ‘mala' vrata stigla hrvatska hit komedija koja nakon par sušnih godina obilježenih uglavnom komornim al' izuzetno uspješnim dramama ponovno vraća osmijeh na lica domaće publike. U strci oko promocije filma, uspjeli smo uhvatiti glavnu zvijezdu filma, sve popularnijeg Bojana Navojeca da nam odgovori na par blic pitanja.

Mnogi kritičari ovaj film atmosferom, likovima i pričom uspoređuju s klasičnim naslovima velikog Kreše Golika. Premda sam siguran kako takve usporedbe imponiraju, smatrate li da će epitet te tzv. zagrebačke komedije odvratiti publiku iz drugih krajeva države (primjerice Dalmacije ili Istre) koji bi mogli imati problema poistovjećivanja s likovima?

Svi komplimenti, osim što nam laskaju, sa sobom donose i odgovornosti. 

Jako sam sretan da publika, kritika, a i kolege hvale film i jedva čekam da ga pogleda i zadarska publika. Nemam ni malo straha da se netko udaljen dvjestotinjak kilometara od mjesta radnje filma neće moći poistovjetiti s pričom i likovima jer sam se i sam kao gledatelj od djetinjstva poistovjećivao sa pričama koje se događaju na puno udaljenijim mjestima i planetama. "Život je truba" smatram prije svega ovozemaljskim filmom koji se tiče svih nas.

Recite nam nešto više o samoj radnji i svojem liku Buri. Umjesto nastavljanja uspješnog obiteljskog biznisa, on radije svira trubu u jazz-rock bandu. Jel' on svojevrstan arhetip boema ili (malo)građanski rečeno, klasični 'j***vjetar' koji ne voli raditi ? 

Kao što mu samo ime govori, Bura baš i nije povjetarac, a kamoli j***vjetar. Dapače, Bura je čovjek koji ima snage biti svoj, što u današnja pokondirena vremena nije lako. Brižan je prema ljudima, životinjama i ostalim pojavnostima u našim životima. 

Veći dio radnje filma odvija se tokom proslave vjenčanja, odnosno Badnjaka uz stolove prepune ića i pića, a ako me oči ne varaju, puši se i 'trava'. Nekako mi se čini kako vam (a bogme i ostatku glumačke ekipe) nije teško pala ova 'gaža'?  (smijeh)

Čini vam se. Nekako!

Na žanrovskom polju drame, bilježimo brilijantnu godinu za hrvatski film. Mislite li da je konačno stiglo vrijeme i za kreativni boom hrvatske komedije i ovakove ‘feelgood' filmove?

U posljednjih desetak godina hrvatski film bilježi pozitivne pomake. To je naravno, proces. Zahvajujući svim ljudima koji rade direktno na filmu ili oko njega a ponajviše organiziranom sustavu (HAVC-u) događaju se ovako pozitivni rezultati. Vjerujem kako će današnji uspjeh našeg filma pozitivno utjecati na kompletnu filmsku scenu i produkciju nadolazećih filmskih generacija. Čini mi se, međutim, da smo već svjedočili hrvatskim komedijama i feelgood filmovima poput "Kako je počeo rat na mom otoku", "Što je muškarac bez brkova", "Blagajnica hoće ići na more", "Maršal", "Sonja i bik", "Svećenikova djeca".....     

Imate li za kraj što poručiti zadarskoj publici?

Osobno mi ovaj film puno znači, i sretan sam što ćemo ga moći podijeliti i sa zadarskom publikom. Ovaj film osim što ima pozitivan učinak na raspoloženje gledatelja, podsjeća nas na prave vrijednosti u životu, koje svi znamo ali ih na žalost često zaboravimo.