"Lampedusa Beach" talijanske dramaturginje Line Prosa monodrama je u režiji Senke Bulić i izvedbi Nine Violić koja će premijerno biti izvedena 11. prosinca u zagrebačkoj Tvornici kulture

Senka Bulić u ovom kazališnom komadu u produkciji svog nezavisnog kazališta Hotel Bulić tematizira problem migracija u današnjoj Europi, a figura prognanika, iseljenika, izbjeglice do danas nije bila tematizirana u hrvatskom kazalištu kao glavna tema predstave. Tekst je Prosa napisala 2004., a dobio je i dva nacionalna kazališna priznanja u Italiji

Tematizira potapanje broda pretrpanog izbjeglicama na putu od bezimene afričke zemlje prema obalama nekog europskog odmarališta. Kao i većina putnika, utapa se Afrikanka Shauba. U svom poetskom monologu ona govori o tom prelasku mora, o pripremama, nadama, putovanju, brodolomu i svojoj smrti. Tekst nije tek priča o udesu nesretne žene, nego o društvenoj pojavi današnjeg svijeta. 

'Predstava nas suočava s problemom s čijim se naličjem licemjerno odbijamo suočiti jer nas dovodi do najdubljih strahova. Izostanak humanog odnosa još pretvaramo u referendumska pitanja kao u Mađarskoj, kao da u ljudskoj tragediji vidimo samo mogućnost da nam netko poremeti komociju. Predstavu nisam radila kao komemoraciju žrtvama nego kao neku vrstu upozorenja, kao mogućnost da se zadrži nečije dostojanstvo', objašnjava Senka Bulić i dodaje da je odličan tekst predložila upravo Nina Violić.
'Bila sam lani na javnom čitanju i tada smo odlučile zajedno raditi. Otvorila se mogućnost da ponovno surađujemo nakon što niz godina nismo imale priliku. Bila je to svakako i prilika za moje nezavisno kazalište da praizvede još jedan važan europski tekst, da se bavim temom koja na vrlo poetski način govori o najvažnijim pitanjima našeg vremena. Tomislav Ćurković napravio je scenu i glazbu, Oliver Jularić kostime, a Nikša Mrkonjić svjetlo. Moji dugogodišnji suradnici s kojima uživam stvarati', kaže. 
S Ninom Violić posljednji put je surađivala 2009. u predstavi 'Evita' koju nisu zaobišle odlične kritike i priznanja. 

'Ninu jako volim kao glumicu. Igrala je u nizu predstava koje sam radila kao producentica i kao redateljica, a nagrađena je za najbolju glumicu u 'Eviti'. Ninu sam angažirala i u vrijeme dok sam vodila kazalište u Gorici, igrala je velike uloge. Volim njenu slobodu, jedinstvenost. Suradnje nam se, iako ne često, ipak otvaraju na odličnim tekstovima. Ona je glumica koja ima tu vještinu i talent da kroz vrlo poetski tekst donese organski život na scenu', rekla nam je redateljica koja se i svojim posljednjim projektom 'Živjet ćemo bolje' po romanu Maje Hrgović u ZKM-u uhvatila u koštac s hrvatskom stvarnošću.

'Nikad nisam htjela izbjegavati teme koje se tiču gledatelja, a koje mnogi zbog procjena o navodnim željama publike za lakšim sadržajima zapostavljaju i izbjegavaju. Dok sam radila kao producentica, postavljala sam velike tekstove koji su bili važni u kontekstu u kojem su postavljani', zaključuje Senka Bulić. 
Kako se osjeća kao umjetnica i žena koja vodi nezavisno kazalište u društvu u kojem se danas sve manje cijeni duhovnost?

'U toj sam poziciji stalno, većinom u slobodnim, nezavisnim uvjetima. Nisam razočarana, navikla sam da se stvari ili sporo ili nikako ne mijenjaju, ali htjela sam zato stvoriti svoj prostor u kojem mogu raditi bez kompromisa. Ovo je sigurno teža pozicija, u svakom smislu, ali s druge strane nosi mogućnost slobode koju je u nekim drugim okolnostima teže stvoriti i zadržati. Naše društvo nažalost postaje sve regresivnije. Činilo se da se neki dosegnuti stupnjevi slobode ne mogu urušavati, međutim stvarnost nas demantira. Ljudi izgleda lako odustanu od ideje slobode', smatra Senka.