Mrežni interaktivni katalog Zbirke Perinić, nakon niza tematskih izložbi, donosi cjelovit pristup toj bogatoj zbirci suvenirskih lutaka iz cijeloga svijeta, koje je tijekom više od četiri desetljeća sakupljao kolekcionar Ljeposlav Perinić, pišući molbe državnicima raznih zemalja koji su mu odgovarali darovanom lutkom i popratnim pismom.

U zbirci je danas 350 lutaka te brojna popratna dokumentacija, koja je pristizala na njegovu argentinsku i zagrebačku adresu.

Lutke iz kolekcije svojom odjećom i opremom svjedoče o različitim regionalnim, državnim i kulturnim odrednicama pojedinih zemalja, a zbirka je zanimljiva i po samom načinu na koji ju je Perinić kao 'obični' građanin i kolekcionar sastavio zahvaljujući carevima, kraljevima, predsjednicima, premijerima, religijskim vođama.

Perinić je zbirku donirao Gradu Zagrebu, a 1992. je povjerena Etnografskom muzeju na upravljanje i trajno čuvanje. Idućih desetak godina zbirka se sustavno popunjavala donacijama hrvatskih političkih dužnosnika i privatnim donacijama.

U zbirci i darovi predsjednika Tuđmana i Mesića

Lutke iz Zbirke Perinić pripadaju kategoriji lutaka koje predstavljaju lokalne, regionalne i nacionalne karaktere, kao nezaobilazan dio turističke ponude. Najčešće se ne zna ime njihova proizvođača, a izrađuju ih lokalni umjetnici, obrtnici ili mali uvoznici.

Oblikovane su u različitim materijalima, tekstilu, koži, drvetu, slami, keramici, vinilu, gipsu, papiru, porculanu, dok ih je veliki broj tipa "obuci me" od tvrde plastike, koje se najvećim dijelom razlikuju samo po odjeći i dodacima.

U zbirci su i vrijedna djela hrvatskih likovnih umjetnika, jedna od rijetkih kojima se može pripisati autorstvo. Među njima su i one umjetnice Mire Dulčić, djevojka i momak iz Prigorja, odnosno djevojka i momak iz Šestina, koje su darovali hrvatski predsjednici Franjo Tuđman i Stjepan Mesić.

Kako su mnogi uz traženu lutku odgovarali pismom i ona su sačuvana kao dio zbirke te primjeri kulturološkog, društvenog i političkog statusa pošiljatelja te njihovih osobnih, moralnih, pa i estetskih načela. Većina ih je izrazila poštovanje prema ideji kolekcionarstva prisnom gestom darivanja.

Donacije iz posljednjeg desetljeća 20. stoljeća, najviše iz Europe koje su stizale na zagrebačku adresu kolekcionara, najčešće nemaju svoju prateću dokumentaciju.

Kraljica Elizabeta II. ne šalje darove nepoznatima

Zbirka obuhvaća i korespondenciju raznih državnika, uglednih pojedinaca i ustanova u svijetu, njihove potvrde o primitku molbe, protokolarne pozdrave, zahvale, telegrame i čestitke, no i negativne odgovore.

Na internetskim stranicama Etnografskog muzeja posvećenima zbirci doznaju se i neki od razloga zbog kojih se nije udovoljilo molbi za darom. Primjerice, predsjednik Srednjoafričke Republike 1964. govori kako se u njegovoj državi lutke uopće ne proizvode, kraljica Elizabeta II. "ne šalje darove ljudima s kojima se prethodno nije upoznala", a argentinski predsjednik Levingston u svom pismu objašnjava da državni proračun ne predviđa rashode na lutke.

Na sreću, ipak je bilo više onih koji su pozitivno odgovorili na Perinićeva pisma. Među njima su papa Pavao VI., Indira Gandhi, Enver Hodža, Gamal Abdel Nasser, Grace Kelly, general Francisco Franco, Haile Selassie, Farrah Diba Pahlavi, Benazir Bhutto, Konrad Adenauer, Lucia Hirart de Pinochet, Mao Zedong, Chang Kai-shek, Dalaj Lama XIV., Moises Tshombe, Danielle Mitterrand, grčki kralj Paul I., talijanski kralj Umberto II., marokanski kralj Hassan II., jordanski kralj Husein I.

Politički emigrant i 'kralj lutaka'

Ljeposlav Perinić (1922.-2005.) rodio se u Splitu, no djetinjstvo je proveo u Zagrebu, gdje 1940. upisuje studij prava. Dvije godine kasnije zapošljava se kao urednik u govornom odsjeku Državnog zavoda za krugovalnu službu Hrvatski krugoval, a ratne je godine proveo u Rimu i Beču, uređujući emisije posvećene iseljenim Hrvatima u Sjevernoj i Južnoj Americi.

Po završetku Drugoga svjetskog rata boravi u austrijskom izbjegličkom logoru Asten, te emigrira u Argentinu, gdje idućih godina uređuje hrvatske listove Hrvatska, Hrvatski narod i Vijesti Hrvatske pučke knjižnice.

Kolekcionarstvom se počeo baviti 1962., a mirovinu je dočekao dvadeset godina kasnije kao bankarski činovnik. Preminuo je 2005. godine u Argentini.

Zahvaljujući lutkama u narodnim nošnjama koje je marljivo prikupljao niz godina prozvan je i kraljem lutaka, napominje se na stranicama Zbirke, čija je voditeljica kustosica Tea Rittig Šiško.

Katalog, kojemu je jedan od ciljeva i uspostavljanje novih interkulturalnih susreta i dijaloga u vezi hrvatske baštine, dostupan je na hrvatskom, engleskom i španjolskom jeziku.