Dramsko kazalište Gavella nastavlja sezonu premijerom predstave 'Kao na nebu' u režiji Renea Medvešeka, nastaloj prema velikom istoimenom švedskom kinohitu iz 2004. u režiji Kaya Pollaka. Film je bio nominiran za Oscara u kategoriji stranog filma i vrlo popularan u Europi. Filmska priča je adaptirana i prilagođena za kazalište i u njoj se istražuje ozdravljujuća i iskupljujuća moć glazbe, ali i druge teme poput potrage za zajedništvom.

U središtu priče je svjetski priznat dirigent srednje generacije Daniel Daréus koji na vrhuncu karijere doživljava psihofizički slom. Prisiljen je vratiti se u mjesto svog djetinjstva te se suočava s običnim ljudima iz male sredine. U tim novim okolnostima počinje učiti o sebi i o drugim ljudima, ali i o glazbi. Osobito o tome da glazba nije samo sredstvo koje služi za nizanje kritika i nagrada, nego može istinski utjecati na ljude i mijenjati njihove sudbine.

Premijera predstave 'Kao na nebu' zakazana je za petak, a glavnu ulogu dirigenta Daniela Daréusa glumi Ozren Grabarić, jedan od najboljih glumaca mlađe generacije ne samo Gavelle, nego i hrvatskog glumišta, koji je do sada ostvario niz zapaženih uloga u mnogim predstavama, od 'Sna ljetne noći' preko 'Peera Gynta' do 'Odiseja' i 'Malene', a prije dvije godine pobijedio je u TV showu 'Maestro'.

Zanimalo nas je kako se Ozren Grabarić snašao u ulozi proslavljenog dirigenta, nekadašnjeg čuda od djeteta, koji je cijeli smisao svojeg života pronalazio u glazbi, bježeći od samoga sebe i svoje asocijalnosti i emotivne nestabilnosti.

"U predstavi 'Kao na nebu' glumim svjetski poznatog dirigenta Daniela Daréusa, a on na vrhuncu slave doživi psihički slom, što na kraju dovodi do srčanog udara. Kako se zbog te stalne potrage za savršenstvom osjeća strašno iscrpljen i istrošen, odlučuje napustiti taj svijet glazbe i povući se u rodno mjesto odakle je izbivao dug niz godina. Tamo pronalazi crkveni zbor i počne raditi s njim i učiti ga glazbi, ali i on njega počinje učiti ljudskoj komunikaciji, koju je izgubio u potrazi za savršenstvom. Taj povratak u rodno mjesto mijenja mu život na neočekivan način", kaže Grabarić.

Na pitanje koliko mu je pomoglo iskustvo natjecanja u televizijskom showu 'Maestro', u kojem je pobijedio zahvaljujući briljantnoj interpretaciji dirigenta, Grabarić je odgovorio da je bilo važno, ali ne i presudno.

"Iskustvo u 'Maestru' sigurno mi je na neki način pomoglo da malo dublje upoznam taj svijet muzike i dirigenata i da vidim koliko puno ne znam o glazbi. No to mi je iskustvo sigurno otvorilo neka pitanja o glazbi i proširilo moje vidike o tom svijetu dirigenata, što mi je bilo zanimljivo i korisno u radu na ovoj predstavi", kaže Grabarić.

Pjevanje ima važnu ulogu u predstavi, u kojoj sudjeluje Zbor skandinavista Lucia, sastavljen od studenata skandinavskih jezika, zatim članovi Komornog zbora Muzičke akademije i Zbora Odak, koji će se pridruživati u pjevanju glumcima na sceni. Zbor vodi Matija Antolić, dijelom skladatelj glazbe koja uključuje crkvene pjesme, pjesmu iz filma i druge skladbe. Također, na sceni je čitavo vrijeme pijanino na kojemu svira Grabarić.

Na pitanje koliko on sam ima afiniteta prema glazbi i je li uloga dirigenta iziskivala neke posebne pripreme, Grabarić je odgovorio da se za ovu ulogu nije zahtijevala dirigentska vještina pa nisu bile potrebne ni neke posebne glazbene pripreme.

"To je zapravo priča o potrazi za pravim, unutrašnjim ljudskim glasom, međutim to se nekima ne sviđa, prvenstveno pastoru koji u takvom pristupu vidi prijetnju uspostavljenim vrijednostima i poretku. Dirigent uči pjevače tog crkvenog zbora da nađu svoj pravi glas jer glazbom, kao i drugim vrstama umjetnosti kao što su književnost ili kazalište, izražavamo sebe i svoju osobnost. Da to postignemo, moramo ponovno doći u kontakt sa sobom, sa svojim vlastitim glasom. No kako danas svi živimo ubrzanim životom, naši su se glasovi podigli i oni su viši, a riječ je plića nego što bi trebala biti, pa zato trebamo ponovno pronaći taj naš glas. Mnoge istočnjačke metode kao što su joga ili neke borilačke vještine upućuju nas na udah, koji prati ritam života. S udahom su povezane i emocije, a svaka emocija ima različitu razinu i ritam disanja, tako da je sve to povezano. Taj dah izražava našu nutrinu jer njime izražavamo ono što mislimo i osjećamo. To je bit života, i to se primjećuje u svakodnevnoj ljudskoj komunikaciji, kulturi i umjetnosti. No razlikujemo pjevače koji se izražavaju pjevanjem i one koji samo lijepo pjevaju, kao što razlikujemo i glumce koji samo lijepo glume i one koji se lijepo izražavaju. Znači, razlikujemo umjetnike koji su umjetni i one koji su iskreni spram onoga što rade. Mislim da svi više uživamo slušati nekoga tko vam prenosi neku vrstu svog svjetonazora, no ne u ovom današnjem zatrovanom smislu, nego u smislu intimnog doživljaja svijeta koji ga okružuje. To je ono što nas dira i onda proizvodi emociju", objasnio je Grabarić.

Zanimalo nas je propituje li predstava i ulogu Crkve, odnosno vjere i religije, s obzirom da jednu od istaknutijih uloga ima župnik Stig (Darko Milas), a Grabarić je odgovorio da predstava više propituje osobe koje donose predrasude, i to i s jedne i s druge strane, dakle svjetovne i crkvene.

"Mogu se pronaći razne teme, no predstava se više bavi ljudskim slabostima dok se pitanje Crkve propituje u pozitivnom smislu. Naime, jedan od likova je župnik koji zbog vlastitih nesigurnosti osuđuje dirigenta i njegov način vođenja zbora jer ga to plaši i u njemu razvija svijest o tome da i sam nije lišen grijeha. Dakle, postavlja se pitanje o onima koji propovijedaju moral i ispravnost, a istodobno i sami griješe", ističe Grabarić.

Kad smo Grabarića upitali je li predstava 'Kao na nebu' samo intimistička priča ili postavlja neka relevantna pitanja o društvenoj situaciji, odgovorio je da su ta pitanja, premda vrlo intimna, itekako povezana s društvenom situacijom.

"To je topla, univerzalna ljudska priča o grupi ljudi koja pokušava funkcionirati zajedno i pronaći zajedništvo, bez obzira što u tom zboru ima jako puno različitih ljudi, kao što su primjerice žrtva obiteljskog nasilja, mladić s posebnim potrebama i djevojka kojoj se predbacuje promiskuitet. Ta priča jako puno govori o današnjem vremenu, posebno o nedostatku tog zajedništva, pogotovo u slučajevima kad razmišljamo, vjerujemo i volimo drukčije. Priča korespondira sa svakim vremenom i prostorom i naše se društvo, pa i svaki pojedinac, sigurno može prepoznati u toj potrazi za zajedničkim glasom.'"

Dotiče li se predstava i politike?

"I da i ne. Kad se radi o takvim ključnim, elementarnim stvarima kao što je ljudska bit, sve je povezano - politika, religija i kultura - jer je u središtu svega toga čovjek", poručio je Ozren Grabarić.