Istaknuti slovenski kazališni redatelj Tomaž Pandur umro je u srijedu u 53. godini u Skoplju od zastoja srca, a smrt ga je zatekla na kazališnim daskama za vrijeme probe za predstavu "Kralja Leara" u Makedonskom narodnom kazalištu.

Izuzetno plodan umjetnik čija se redateljska poetika temeljila na originalnom pristupu djelima svjetske klasične literature kojima je često znao šokirati tradicionaliste i teatrologe, Pandur je ostao zapamćen po režiji mnogih uspješnih predstava, prenosi agencija STA.

Diplomirao je 1988. na ljubljanskoj akademiji za kazalište i film, nakon čega je djelovao kao direktor drame u rodnom Mariboru. Kasnije je ostvario značajnu karijeru u kazalištima u regiji i svijetu sa svojim kazalištem Pandur.Theaters. Posljednjih godina živio je u Madridu.

Pandur se hrvatskoj publici predstavio nizom uspješnih koprodukcijskih projekata: u Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK) Zagreb postavio je predstave "Michelangelo" (2013.), "Medeja" (2012.) i "Rat i mir" (2012.); u zagrebačkom Gradskom dramskom kazalištu Gavelli je 2008. postavio predstavu "Kaligula", u suradnji s teatrom Ulysses je 2006. režirao "Tesla Electric Company" a godine 2013. u zagrebačkoj Kući za ljude i umjetnost Laubi održao je i izložbu slika "Dječaci".

Intendantica HNK-a Zagreb Dubravka Vrgoč smrt Tomaža Pandura nazvala je velikim gubitkom za europski teatar.

"Kultni redatelj koji je još krajem 80-ih godina pomicao kazališne granice uspijevao je svojim autentičnim kazališnim govorom učniti teatar važnim mjestom u kojem su umjetnici izravno ulazili u dijalog s vremenom u kojem su živjeli. Od 'Šeherezade', 'Fausta', 'Hamleta', do predstava koje je režirao u našem kazalištu - 'Rata i mira', 'Medeje' i 'Michelangela' pokazivao je čudesan talent i snagu da svijet transformira u teatarske prizore koje zavodljivošću svojih slika čine taj isti svijet podnošljivijim", kazala je Vrgoč.

"Tisuće gledatelja u različitim sredinama i na različitim kontinentima divili su se njegovim kazališnim pustolovinama u kojima nisu postojale zapreke i gdje je jedino mašta diktirala smjerove kretanja. Za Tomaža Pandura između teatra i života nije postojala granica o čemu svjedoči i njegova prerana smrt na kazališnim daskama", dodala je Vrgoč.