"Ana i Ona" naziv je predstave čijom je premijerom sinoć u zadarskom Kazalištu lutaka započela umjetnička revija pod nazivom "Nosi se Teatro Verrdi".

Riječ je o monodrami koju je ponijela glumica Kazališta lutaka Zadar Vjera Vidov, uz asistenciju Ive Burčul, Staše Aras, Bojana Gagića, Gorana Škofića i Juraja Arasa. 

Akteri nezavisno kulturne scene u Zadru okupili su se tako sinoć u Kazalištu lutaka, a sama predstava bila je postavljena na najintimniji mogući način - publika je sjedila okupljena oko glumice, imajući tako bolji uvid u njezine transformacije.

Scenski pokret Vjere Vidov zaslužan je za cjelokupni dojam koji ova monodrama ostavlja na gledatelja - njezine suptilne i agresivne promjene tijela, lica, stanja.

Na sceni tako pratimo - nazovimo je Ženom - koja na početku kaže kako bi se mogla zaljubiti, a onda kreće pad u ponor njezine vlastite autodestrukcije.

Naime, ona je žrtva vlastite prošlosti i činjenice da se još nije zaista suočila sa svojim demonima. Vadeći milijun stvari iz kartonskih kutija i asocirajući tako gledatelja na činjenicu da svi mi u nekom podrumu ili na tavanu imamo kojekakve kutije uspomena,

Sam tekst vrlo je poetski definiran, a Vjera Vidov kaže kako se radi o poprilično autobiografskom projektu - utoliko težem za izvedbu, poput suočavanja s vlastitom traumom...

Vjera Vidov na sceni nekoliko puta ponavlja kako se ne može usmjeriti život u smjeru sve dok se ne pomirimo s prošlošću.

Ona očajno želi početi iz početka, ali je u tome sprečavaju slike prošlosti i propale ljubavi, ona pliva na golemom valu samosažaljenja koji je gura sve dublje i dublje i ne dozvoljava joj da dođe do toliko željenog samoostvarenja.

Ne može se otići iz vlastitog života...ili ipak može?