Oetzi, čovjek koji je živio prije više od 5 tisuća godina, a čija je zamrznuta mumija pronađena prije 25 godina u Alpama na granici Austrije i Italije, i dalje otkriva tajne o razdoblju u kojem je živio.

 

Kada je policija u rujnu 1991. dobila dojavu o zamrznutom lešu na Alpama, otvorili su kriminalističku istragu. Ispostavilo se da je doista riječ o ubojstvu, no da je zločin mnogo starijeg datuma.

Oetzija, poznatog i kao Ledenog čovjeka, pronašli su planinari prije 25 godina u blizini austrijsko-talijanske granice. Pokazalo se da je preminuo prije više od 5 tisuća godina.

Mumificiran u ledu, Oetzi je postao senzacija i izvor neprocjenjivih znanstvenih uvida koji ne prestaju ni nakon četvrt stoljeća.
"Oetzi je bez sumnje jedno od najistaknutijih otkrića mumija u povijesti čovječanstva", smatra Angelika Fleckinger, predsjednica muzeja u gradu Bolzanu u sjevernoj Italiji gdje je Oetzi izložen.

"On je jedinstven prozor u prapovijesno razdoblje, te daje nevjerojatnu količinu informacija", rekla je Fleckinger za AFP.
U vrijeme kad je Oetzi preminuo, između 3350 i 3100 godine prije naše ere, Stonehenge u Engleskoj i egipatske piramide još uvijek nisu bili izgrađene.

Živio je u doba kasnog neolitika, odnosno u bakreno doba, kada je vađenje ruda i taljenje bakra koje se u Europu proširilo s Dalekog istoka iz temelja mijenjalo tadašnje čovječanstvo.

Takve društvene promjene možda i objašnjavaju Oetzijevu tajanstvenu smrt. U njegovom ramenu je 2001. pronađen vrh strelice, što je znak da je bio pogođen s leđa. Vjerojatno je iskrvario nakon nekoliko minuta, a moguće je da je dokrajčen i udarcem u glavu. Oko 12 sati prije smrti Oetzi je ručao alpskog kozoroga na roštilju, što je pokazao sadržaj njegovog želuca.

Njegova prerana smrt visoko u planinama je zbog nevjerojatne očuvanosti tijela znanstvenicima omogućila detaljna istraživanja.
Za razliku od drugih mumija, u Oetzijevim stanicama još uvijek ima vlage, te njegovo tijelo nije prošlo pogrebne obrede. Egipatski primjerci većinom nemaju mozak i druge organe.

Oetzi je imao netoleranciju na laktozu, te genetsku predispoziciju za srčane bolesti, pokazale su njegove otvrdnute arterije, što se dotad smatralo modernim fenomenom.

Tridesetak vrsta peluda u njegovim crijevima i izotopski sastav njegove zubne cakline navode na to da je živio na jugu Alpi. Pripadao je genetskoj skupini koja je danas iznimno rijetka u Europi, no česta na Korzici i Sardiniji, što znači da tamošnji stanovnici i Oetzi imaju zajedničkog pretka.

Direktor EURAC Instituta za mumije i Ledenog čovjeka u Bolzanu Albert Zink smatra kako istraživanje bakterija u Oetzijevom trbuhu može dovesti do napretka u modernoj medicini.

Kao primjer navodi bakteriju H. pylori koja se nalazi u Oetzijevim crijevima i koju pronalazimo u 50 posto današnjeg stanovništva, a koja može dovesti do čireva na želucu ili čak do raka.

"Moguće je da je riječ o pozitivnoj bakteriji koja je pomagala pri probavljanju sirovog mesa, a koja se kasnije pretvorila u patogen", rekao je Zink, dodavši kako su liječnici veoma zainteresirani za njihovo istraživanje.

Oetzi je u trenutku smrti imao oko 46 godina, što je za njegovo vrijeme bila dobra dob. Bez trunke suvišnih masti, vjerojatno je bio u dobroj formi. Imao je smeđe oči, bradu, dugu kosu i 61 tetovažu, no one nisu bili ornamentalne nego medicinske svrhe. Označavale su bolna mjesta koja odgovaraju današnjim točkama akupunkture. Prije no što je Oetzi otkriven, vjerovalo se da je ta tehnika izumljena 2 tisuće godina kasnije u Aziji.

Oetzi je kod sebe imao bakrenu sjekiru, strelice, bodež, dvije vrste gljiva, jednu za paljenje vatre, a drugu medicinsku, te alat za oštrenje strijele. Njegova odjeća također je dobro očuvana, uključujući tajice i kaput izrađene od kozje kože, šešir od krzna medvjeda, cipele od stabla, sijena i kože jelena, ruksak, te vjerojatno plašt.

Svi ti predmeti, kao i sam Oetzi, mogu se vidjeti u posebno klimatiziranom spremniku u Muzeju arheologije Južnog Tirola koji svake godine privuče 260 tisuća posjetitelja iz cijelog svijeta.

"Možemo reći da je Oetzi stavio Bolzano na kartu", smatra Roberta Agosti iz tamošnjeg turističkog ureda.

Znanstvenici i 25 godina nakon otkrića saznaju nove stvari o Oetziju, potpomognuti razvojem novih tehnologija.
Štoviše, u ponedjeljak u Bolzanu kreće velik kongres o mumijama na kojem će se otkriti nova saznanja o Oetziju, uključujući ona o bakteriji u njegovom želucu, te okolnosti njegove smrti.

Pozitivna strana globalnog zatopljenja je što bi se moglo otkriti još takvih skrivenih arheoloških blaga, poput nedavno pronađene cipele za koju je ispostavilo da je 500 godina starija od Oetzija.
"Ljudi su danas svjesniji da u planinama može biti mumija, a topljenje ledenjaka u nama budi nadu da bi ih moglo biti još", zaključuje Zink.