Zadarsko Sveučilište ugostilo je svoju bivšu studenticu Martinu Batović koja je govorila o svom putu od studija povijesti umjetnosti u Zadru do aukcijskih kuća u Londonu gdje je i jedna od direktorica.

Kako je krenuo vaš put iz Zadra prema Londonu ?

Ljubav prema umjetnosti došla je preko sestre, koja je bila tu na studiju prije mene. Nekako sam se kroz njene skripte i knjige, još u srednjoj školi fokusirala na umjetnost i uvijek sam znala da sam htjela doći u Zadar na studij, a ne u Zagreb.

Htjela sam biti bliže svom Splitu. Tek pred kraj studija tijekom kojeg sam bila fokusirana na renesansu, srednji vijek, došlo je do mene kako postoje studiji poput Sotheby's Instituta gdje se radi trgovinom umjetninama.

No trebalo mi je četiri godine da skupim hrabrosti, prijavim se i kad sam dobila stipendiju to sam shvatila kao zeleno svjetlo da se krene. Prilično naglo, nakon par mjeseci ostavljam život u Zadru, odlazim u London i evo tamo sam već 11. godinu.

Neko vrijeme radilli ste u londonskoj aukcijskoj kući Bonhams, nakon čega su vas pozvali da pređete u Dorotheum u istom gradu. Kakav je to svijet ?

Aukcije su beskrajno zabavan i glamurozan svijet, ali isto tako jako naporan, ja sam specijalist za suvremenu umjetnost kojoj sam se dugo opirala, jer u Zadru tome nisam bila ni pretjerano izložena, ali kad dođete u London tome se teško oduprijeti, toj energiji.

Kao stručnjaku vaš posao je pronalaženje umjetnina, svakodnevna procjena, katološka obrada- dakle fotografiranje, pisanje eseja , poznavanje opusa različitih umjetnika i na kraju, krajeva sama prodaja. Prilikom same aukcije mi smo kao specijalisti na telefonima s klijentima koji se nadmeću iz cijelog svijeta.

Imate situacije da je netko u garaži ili je nedostupan mobitel pa propusti kupiti sliku. Najljepše je naravno kad slika ide, ide i proda se za tri, četiri puta više od početne procjene. Ono što vidite u filmovima ne događa se često, da kimnete glavom ili kihnete pa da ste nešto kupili, moraju vas jako dobro poznavati da se tako nešto može dogoditi.

Tko su kupci, ima li Hrvata ?

To su privatni kolekcionari,mogu biti i galerije koje s nama često surađuju iz cijelog svijeta, a ima i sve veći broj Hrvata to mi je jako drago, tu mislim na Hrvate iz cijeloga svijeta , London je sjecište gdje svatko ima nekakve veze ili poslovne ili tu posjeduje kuću. London i New York su dva najveća centra za tržište umjetninama i moramo biti tu.

Na svom Odjelu za povijest umjetnosti danas držite predavanje, što savjetujete studentima ?

Da budu hrabri i da ne odustaju, ja sam bila u njihovoj situaciji, nije bilo ničega u mojoj obitelji ili u pozadini što bi meni ovo omogućilo. Ja sam to napravila sama s kreditom i uz potporu mojih najbližih. U moje vrijeme nije bilo ni niskotarifnih letova, bile su vize, putovalo se dosta komplicirano, nije bilo EU, mislim da se s interenetom, društvenim mrežama puno se toga može doznati, da se dobiju neke ideje koje se u konačnici i mogu realizirati.

Filip Buzov/ Radio Zadar