Iz PD i SPK Paklenica pozivaju na projekciju filma „Povijest penjanja u Paklenici“! u petak, 31. siječnja od 19:30 sati, u prostorijama PD Paklenica (Majke Margarite 6, Zadar)

Radi se o kratkometražnom dokumentarno edukativnom filmu koji prati razvoj penjanja u Nacionalnom parku Paklenica od skromnih avanturističkih početaka 30-ih godina 20. stoljeća, preko sve odvažnijih „trad“ uspona 70-ih, pa sve do modernog razvoja sportskog, odnosno slobodnog penjanja.

Poseban fokus stavljen je na legendarnu 350-metarsku vertikalu Anića kuka.

Prije projekcije uvodnu riječ će održati:
• Tome Marčina i Lovre Peraić, autori filma,
• Natalija Andačić, ravnateljica JU NP Paklenica,
• Boris Čujić, jedan od ključnih aktera penjačkih zbivanja u Paklenici proteklih desetljeća.

Veliko hvala NP Paklenici na ustupanju filma! Vidimo se sljedećeg petka! – poručili su iz PD i SPK-a. Film je financiran u okviru projekta „Podzemni grad u srcu Velebita: razvoj cjelogodišnjeg održivog i sigurnog aktivnog turizma u NP Paklenica i širem velebitskom području“, a projekt je sufinanciran sredstvima Europske unije iz Europskog fonda za regionalni razvoj, Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost te Ureda za udruge Vlade RH.

Nacionalni park Paklenica je najznačajniji hrvatski penjački centar, poznat i izvan naših granica. Posebnu draž ovom penjalištu daje i blizina morske obale, pa je Paklenička rivijera idealno mjesto za kombinaciju penjanja i sportova na vodi. Danas na pakleničkom penjalištu, koje je uređeno u karbonatnim stijenama,  postoji oko 500 opremljenih i uređenih smjerova različitih težina i dužina (ocjene od 3 do 8b+), pa svaki penjač može pronaći ponešto za svoj užitak.

Počeci penjanja u Paklenici sežu u davnu 1938. godinu, a prvi pokušaj uspona na Anića kuk nažalost je završio tragično po Dragutina Brahma zvanog Raca. Pravcem koji je Brahm zamislio, 1940. popeli su se Marijan Dragman i Slavo Brezovečki, te su ga njemu u spomen nazvali Brahmov smjer (Dragutin Brahm /Zagreb, 26. kolovoza 1909. – Starigrad 27. lipnja 1938./bio je član AO HPD „Velebit“, a prije pogibije u stijeni Anića kuka uspješno se okušao u Sjevernoj triglavskoj stijeni i uspeo se na Grossglockner)… Tijekom drugog svjetskog rata i poslijeratnih godina u Paklenicu se nije moglo ući, tek 1955. godine ponovo započinju alpinističke aktivnosti u Paklenici, mahom hrvatskih penjača.

Pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća ispenjani su mnogi klasični smjerovi u Anića među kojima su najpoznatiji Mosoraški, Velebitaški i Klin. M – Mosoraški smjer (ocjena V°) – 17. 7. 1957. članovi AO „Mosor“iz Splita: Boris Kulić i Boris Kambić, prema legendi ispenjali su smjer s užetima što su ih odvezali „materama“ sa sušila i s nekoliko klinova iz kućne radinosti. V – Velebitaški smjer (ocjena VI°) – 4. i 5. 10. 1961. članovi PDS „Velebit“ iz Zagreba: Nedjeljko Jakić, Matija Mlinac i Davor Ribarović. K – Smjer Klin (ocjena VI°) – 4. – 8.-10. 1966. Miroslav Pleško, Stanislav Gilić i Nedjeljko Jakić – uspon je trajao pet dana.

Kako se navodi na web stranici NP-a, 1959. godine u Paklenici je po prvi put održan prvosvibanjski skup alpinista, a penjački logor je bio na Anića luci. Članovi PDS „Velebit“ Marijan Čepelak i Borislav Aleraj u razdoblju od 26. 04. do 03. 05. 1973. savladavaju Brid klina u Anića kuku. Bio je to do tada najviši domet tehničkog penjanja u Hrvatskoj (A3, A4) i rekord u trajanju uspona – čak 8 dana!

Sedamdesetih godina nastupa nova faza u Paklenici, sve je veća prisutnost slovenskih penjača. Među njima se posebno ističe Franc Knez, koji je u Paklenici ispenjao 40-ak smjerova koji i danas spadaju među najteže (Kača 6a+).

Slovenski penjači su zaslužni i za najteže hrvatske tehničke smjerove ispenjanje u Paklenici krajem 80-ih. Najznačajniji su Spomin, A2 (S. Karo, J. Jeglič, F. Knez), Tango Vertikal , A3 (S. Karo, S. Škarja) i Jogananda, A4 ( M. Praprotnik,  M. Ravhekar).

1990. Paklenicu su posjetili braća Remy, švicarski penjači koji penju dva lijepa teška smjera: Rajna i Welcome, posljednja dva desetljeća sve je popularnije sportsko penjanje, a među novim smjerovima prevladavaju kratki sportski smjerovi. Ipak uređen je i cijeli niz lijepih i dobro opremljenih dugih smjerova u gotovo svim stijenama NP Paklenica.