Unatoč odredbi o povlačenju iz Pariškog sporazuma koju je novi američki predsjednik Donald Trump potpisao već prvog dana svog drugog mandata, brojni aspekti klimatske politike SAD-a trebali bi ostati nepromijenjeni.

Dana 20. siječnja 2025., predsjednik Donald Trump potpisao je izvršnu uredbu kojom je započeo proces povlačenja Sjedinjenih Američkih Država iz Pariškog klimatskog sporazuma. Da se američka klimatska politika možda neće zapravo toliko mijenjati, koliko najavljuju mediji, vidljivo je iz prve točke uredbe o Stavljanju Amerike na prvo mjesto u međunarodnim sporazumima o okolišu u kojoj se objašnjava svrha napuštanja sporazuma:

“Sjedinjene Američke Države moraju razvijati svoje gospodarstvo i održavati radna mjesta za svoje građane, dok istovremeno zadržavaju vodeću ulogu u globalnim naporima za zaštitu okoliša. Tijekom desetljeća, uz pomoć razumnih politika koje ne opterećuju aktivnosti privatnog sektora, Sjedinjene Države su istovremeno razvijale svoje gospodarstvo, podigle plaće radnika, povećale proizvodnju energije, smanjile onečišćenje zraka i vode i smanjile emisije stakleničkih plinova. Uspješni dosadašnji rezultati Sjedinjenih Država u unapređenju ekonomskih i ekoloških ciljeva trebali bi biti uzor drugim zemljama”.

Uredba nadalje pojašnjava kako se SAD “posljednjih godina pridružio međunarodnim sporazumima i inicijativama koje ne odražavaju vrijednosti te zemlje”, ali po Trumpu nisu odraz stvarnog američkog “doprinosa u ostvarivanju ekonomskih i ekoloških ciljeva”. Štoviše, nastavlja se, “ovi sporazumi usmjeravaju dolare američkih poreznih obveznika u zemlje koje ne trebaju, niti zaslužuju, financijsku pomoć u interesu američkog naroda”.

Iz samog teksta jasno je da SAD neće prestati razvijati nove zelene tehnologije, jer bi time izgubile mjesto u vrhu konkurentnosti i inovativnosti, već će samo prestati financirati međunarodne napore za realiziranje globalnih klimatskih ciljeva.

Što ostaje isto?

Iako odluka ima značajne implikacije na klimatsku politiku SAD-a, postoje određeni aspekti koji će ostati nepromijenjeni. Na primjer, djelovanje na lokalnoj razini. Mnoge savezne države i gradovi unutar SAD-a i dalje će smanjivati emisije stakleničkih plinova i promicati obnovljive izvore energije. Njihove inicijative i politike nastavit će se neovisno o federalnoj odluci o povlačenju iz sporazuma.

Privatni sektor i dalje će, smatra El Pais, prepoznavati vrijednost i potencijal obnovljivih izvora energije. Očekuje se da će ulaganja u čistu energiju i tehnologije s niskim udjelom ugljika i dalje rasti, potaknuta tržišnim silama i potražnjom za održivim rješenjima. Sva tržišna kretanja pokazuju da potrošači u SAD-u sve više preferiraju održive proizvode i usluge, što stvara pritisak na kompanije da smanje svoj ugljični otisak. Taj trend nije izravno povezan s politikama vlade i nastavit će se bez obzira na federalne odluke.

Neće se promijeniti ni sudske prakse. Savezni sudovi i dalje mogu igrati ključnu ulogu u sprječavanju ukidanja određenih klimatskih i okolišnih propisa. Organizacije za zaštitu okoliša često koriste pravne izazove kako bi blokirale politike koje ugrožavaju okoliš.

Neće se promijeniti niti obveze velikih američkih korporacija, poput Googlea, Amazona i Microsofta, koje su preuzele obveze prema ciljevima Pariškog sporazuma. Korporacije su najavile vlastite strategije za postizanje ugljične neutralnosti, neovisno o federalnim politikama. Podsjetimo se, jedna od takvih mjera je izgradnja vlastitih nuklearnih postrojenja za pogon servera za umjetnu inteligenciju.

Najvažnije što se neće promijeniti su međunarodne obveze SAD-a izvan Pariškog sporazuma: SAD ostaje članica Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC), što znači da će i dalje sudjelovati u određenim međunarodnim klimatskim pregovorima i inicijativama, iako s ograničenim utjecajem u usporedbi s članstvom u Pariškom sporazumu.

Iako povlačenje iz Pariškog sporazuma signalizira promjenu u pristupu federalne vlade prema klimatskim pitanjima, mnogi akteri unutar SAD-a nastavit će s naporima za smanjenje emisija i promicanje održivosti.

Obaveze Okvirne konvencije ostaju usprkos napuštanju Pariškog sporazuma

Obveze SAD-a u vezi s klimatskom politikom proizlaze naime, iz dva glavna međunarodna okvira: Pariškog sporazuma i Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC). Pariški sporazum iz 2015. godine, pravno je obvezujući međunarodni ugovor, ali s fleksibilnim mehanizmima provedbe. Cilj mu je ograničiti globalno zagrijavanje na ispod 2°C, s ciljem da ne prijeđe 1,5°C.

Obveze SAD-a u okviru sporazuma uključuju tzv, “Nacionalno utvrđene doprinose” ili planove, što znači da svaka zemlja izrađuje vlastiti plan za smanjenje emisija stakleničkih plinova. SAD je pod Obaminom administracijom obećao smanjenje emisija za 26 do 28 posto ispod razine iz 2005. do 2025. Ovi ciljevi nisu nametnuti izvana, već ih zemlje same definiraju.

Prema Pariškom sporazumu, a i iz uredbe jasno je da Trump ne želi sudjelovati u financijskoj sanaciji klimatske štete u zemljama globalnog juga. Globalno jedva prihvatljiva logika solidarnosti sa zemljama globalne periferije posljedica je jasne odgovornosti zemalja ekonomske jezgre za promijenjenu klimu. S druge strane, Okvirna konvencija UN-a, odnosno UNFCCC iz 1992. godine, postavlja temelje za globalne klimatske pregovore. SAD je potpisnik od 1992. godine, a Senat ju je ratificirao.

Za izmjenu okvirne konvencije, Trumpu su potrebne dvije trećine Senata, što neće dobiti. Ključne obveze ove konvencije uključuju stabilizaciju koncentracija stakleničkih plinova na razini koja bi spriječila opasne klimatske promjene i promicanje održivog razvoja. Ova konvencija također prepoznaje da razvijene zemlje, poput SAD-a, imaju veću odgovornost za smanjenje emisija zbog svoje povijesne uloge u globalnom zagrijavanju. Razvijene zemlje trebaju pomoći financijski i tehnološki slabije razvijenim zemljama.