O dvojnoj karijeri sportaša već se neko vrijeme dosta govori u javnosti. Kroje se i konkretni mehanizmi poticanja mladih ljudi na promišljaje o budućnosti nakon što utihnu natjecateljska zvona. HOO-ov Karijerni centar za sportaše dobar je primjer toga.

No, složit ćemo se da karijera, bila ona sportska ili kakva druga, ne bi trebala biti jedina odrednica ljudskog života. Obitelj i prijatelji važan su stup psihofizičkog zdravlja pojedinca, a ispunjenje tog životnog segmenta također zahtijeva strateško promišljanje.

Poznato je kako je vrhunski sport sebičan, traži potpunu posvećenost: fizičku, emocionalnu, intelektualnu, prostorno-vremensku… Isto tako i sportaši koji nisu u toj najvišoj kategoriji umnogome podređuju svoj privatni život sportu, a sve s ciljem postizanja što boljih rezultata.

Ali, valja imati na umu da medalje bljesnu, njihov sjaj obasja sportsku dušu i to traje neko vrijeme, no ne i dovijeka. Zato je iznimno važno pravodobno se zapitati o svojim životnim vrijednostima i kakav se život želi živjeti nakon okončanja natjecateljske karijere. Jednako kao i u sportu, tako i u privatnoj životnoj sferi potrebno je postaviti ciljeve kao svojevrsni orijentir – pa što se ostvari, ostvari.

Planiranje obitelji

Roditeljstvo nije ono određujuće što čovjeka čini čovjekom, ljudski život je puno kompleksniji. Osobe koje se ne vide u nekom uobičajenom obiteljskom životu ili
roditeljstvu, ili iz bilo kojih drugih razloga to jednostavno ne realiziraju, ne bi smjele biti predmet tuđeg propitivanja i moraliziranja. Oni također mogu imati itekako ispunjen i svrhovit život.

S druge strane, onima koji su otvoreni prema roditeljstvu treba pružiti potporu na tom putu. Kada je specifično riječ o sportašima i sportašicama, planiranje roditeljstva posebice je važno s obzirom na različitu prirodu sportova. Poznato je da većina sportaša svoj sportski maksimum postiže u dvadesetim godinama života. No, to dosta ovisi i o vrsti sporta, ali i o spolu.

Primjerice, nogometaši su u naponu snage u svojim dvadesetima, a nogometašice u tridesetima, u maratonu je vrhunac karijere također najčešći u tridesetima, dok je karijera u stolnom tenisu potencijalno među najdugoročnijima. Kako u sportskom, tako i u privatnom životu postoje faze koje je, ako se propuste, nemoguće ili teško nadoknaditi.

Muškarci su, što je biološki i društveno uvjetovano, tu u nešto komotnijoj poziciji. No, i u njihovom je slučaju planiranje obitelji u odnosu na sportsku karijeru važno, ponajviše zbog vremena koje u određenom razdoblju mogu u većoj mjeri posvetiti obitelji.

U Hrvatskoj još uvijek mali broj očeva koristi mogućnost desetodnevnog očinskog dopusta, a još daleko manji broj njih roditeljski dopust (oko četiri posto) i time propušta priliku za ravnopravnim roditeljstvom. Bebe brzo rastu, i jedan su od najboljih pokazatelja prolaznosti vremena, šteta je ne uživati u njihovom rastu
i na neki način rasti zajedno s njima.

Na sreću, imamo sjajnih primjera tata-sportaša koji mogu biti uzor svima.

Majčinstvo – nezaobilazna tema

Spoj roditeljstva i sportske karijere kod žena je znatno zahtjevniji. Sport, pogotovo na vrhunskoj razini, može imati i svoje negativne aspekte po zdravlje i zato je važno o njima otvoreno razgovarati. Osim toga, žene su zbog svoje biološke datosti ograničenije u planiranju majčinstva.

Mnoge žene koje su izložene stresnom i intenzivnom razvoju karijere, vrlo često kasno krenu u razmišljanja o majčinstvu i to im ostane neispunjena želja. Rane tridesete su krajnje godine kada se treba propitati želja za imanjem djece, i ako ona postoji, postavlja se kao prioritet.

Danas živimo u svijetu prožetom transhumanističkim idejama o poboljšanju čovjeka, pa se često može naići na rasprave o tome kako je samo pitanje vremena kada će znanost pronaći rješenje za onih nekoliko središnjih tjedana razvoja ploda za koje je nužna maternica. Naime, začeće i prvi dio razvoja embrija može se
događati u umjetnim uvjetima, kao i razvoj ploda nakon 25. tjedna.

Čvrsto se nadamo kako se “huxleyjevski” scenarij neće ostvariti, ali zanimljivo je kako pobornici ovakvih distopijskih ideja argumentiraju da bi se razvojem ploda izvan maternice pridonijelo ravnopravnosti spolova, jer eto, žene ne bi više morale rađati djecu pa bi mogle nesputano graditi karijeru, recimo sportsku. Čovjek se ne treba i ne smije odricati svoje čovječnosti, time odustaje od sebe.

U konačnici, trudnoća i majčinstvo nisu prepreka, dapače, omogućavaju osobni
razvoj i jačaju ženu. Kada je riječ o ženama u sportu, radi se prvenstveno
o tome koliko podrške sportašici kao budućoj majci možemo pružiti, počevši od one ljudske pa do podrške sustava koja se očituje u vrlo konkretnim stvarima
poput zdravstvene skrbi ili financijske potpore.

Povratak sportskoj karijeri

Vraćanje u profesionalni život nakon porodiljnog zna biti težak proces, a to vrijedi i za područje sporta. Povratak treninzima nakon poroda je prijelomna točka
odustajanja mnogih sportašica od sportske karijere. Istraživanja su potvrdila kako su kod žena najčešći razlozi prijevremenog okončanja sportske karijere upravo
trudnoća i majčinstvo.

No, ako postoji podrška okoline, obitelji, prijatelja, klubova, sportskih saveza i cijelog sustava, onda je ostanak u sportu moguć. Ima svijetlih primjera sportašica koje su rodile i uspješno se vratile sportskim natjecanjima, pa čak i i onih koje su trudne postigle zapažene sportske rezultate.

U povijesti olimpijskih igara zabilježena je nekolicina sportašica koje su trudne osvojile olimpijske medalje. Na ovogodišnjim Igrama u Parizu egipatska mačevalica Nada Hafez nije se popela na pobjedničko postolje, ali je pokazala da se uz podršku obitelji i sportskog okruženja ne mora nužno birati između trudnoće i sportskog sna. U sedmom mjesecu trudnoće uspjela je izboriti pobjedu u osmini finala u disciplini sablja. Nije odustala od svog trećeg olimpijskog nastupa uz riječi da je “borba za očuvanje ravnoteže života i sporta bila naporna, ali se isplatila”.

Veliki je iskorak napravila i trofejna američka sprinterica Allyson Felix koja je, nakon što je 2018. postala majka, od sponzora kažnjena 70 posto manjom vrijednošću ugovora. Legendarna trkačica nije šutjela, iznijela je medijima svoju priču naglasivši da se odlučila na obitelj znajući da trudnoća u ovoj moćnoj industriji može biti “poljubac smrti”.

Svojim istupom je ukazala na diskriminaciju prema sportašicama-majkama i uspjela iznjedriti promjenu: Nike je donio odredbu da se, u slučaju da sportašica zatrudni, ne smiju primijeniti nikakva financijska smanjenja u razdoblju od 18 mjeseci. Već sljedeće godine Felix je osvojila svjetsko zlato u mješovitoj štafeti
4 x 400 m…

Slovenska snowboarderica Gloria Kotnik ispisala je jednu od najljepših bajki prošlih Zimskih olimpijskih igara u Pekingu. Nakon što se jedva plasirala na svoje četvrte Olimpijske igre, 32-godišnja Velenjka osvojila je brončanu olimpijsku medalju. I to jedva godinu dana nakon poroda.

Spomena vrijedan je i primjer argentinske košarkašice Antonelle Gonzalez koja je usred utakmice iskoristila predah za dojenje bebe. Košarkašica je poslije pojasnila
kako je to njoj bilo sasvim prirodno.

Zaštita profesionalnih nogometašica

Shvatila je to prije koju godinu i FIFA, pa je uvela mehanizam zaštite u ženskom nogometu – plaćeni rodiljni dopust u trajanju od 14 tjedana. Pravilnik je ove godine unaprijeđen, pa se sada odnosi i na trenerice, a uveden je i posvojiteljski dopust čije trajanje ovisi o dobi djeteta te obiteljski dopust od minimalno osam tjedana za nebiološke majke. Novost je i plaćeni izostanak s treninga i utakmica zbog menstrualnih zdravstvenih razloga.

Novim pravilnikom FIFA potiče i klubove da osiguraju obiteljsko okruženje, pa su u tu svrhu donesene smjernice za podršku igračicama kada se vrate nakon poroda. Naravno, sve ovo odnosi se na nogometašice koje uživaju profesionalni status, a takvih kod nas, nažalost, još nema…

Tekst je nastao u suradnji s HOO-om