Emotivni susret sadašnjeg vlasnika drvenog guca i sina brodograditelja koji je davne 1951. godine izgradio nagrađenu brodicu u Voloskom donio je prisjećanja i zahvalu za očuvani komadić povijesti.

- Hahaha, brate moj... evo, baš mi je drago od srca..., riječi su koje su obilježile susret Ivana Senice, sadašnjeg vlasnika guca, i Johna Dunata, sina brodograditelja Josipa Dunata.

- Jako mi je drago da je čovjek zadovoljan i da je vidio što je moj tata napravio. Čuo sam za obitelj Dunato i rekoh, možda dođu. Evo, došli su, vidjeli su, podijelio je Senica.

- Za mene je jako drago vidjeti da čovjek čuva barku i brine o njoj. Obično ljudi uživaju par mjeseci, a onda zaborave na nju. Ovo je pravo očuvanje, nadodao je John Dunato.

Drveni guc, izgrađen od hrasta i jele, promijenio je brojne vlasnike od Voloskog, preko Rijeke, Omišlja, Punta i Baške, da bi prije deset godina završio u rukama obitelji Senica iz Crikvenice. S komunalnim vezom u Selcu, Ivan Senica svake dvije godine dovodi guc u red, donosi HRT.

- Pošlajfat i opiturat, i to je to, kratko je opisao Ivan.

Kad je Josip Dunato dovršio guc, njegov sin John imao je tek devet godina i već je učio brodograditeljski zanat.

- Sve je to počelo s tatom, koji je u Voloskom izrađivao dvije drvene barke godišnje, isključivo ručnim alatima. Uživao je u svom poslu, a mi smo nastavili njegovim stopama, prisjetio se John.

Obitelj Dunato šezdesetih se godina preselila iz Voloskog u Marseille, a zatim u SAD, gdje su nastavili s brodogradnjom, uglavnom drvenih brodova.

- Imali smo dva brodogradilišta u Seattleu. Većinom smo radili drvene brodove, ali kasnije smo počeli raditi i s plastikom, objasnio je John.

Njegov prijatelj Dragan Brnić svjedoči kako obitelj Dunato svake godine dolazi na odmor u Volosko.

- Cijeli život radili su s brodovima. Put do Amerike bio je težak, ali su uspjeli i ostavili veliki trag u brodogradnji, rekao je Brnić.

Očuvanje tradicije

Iako u Americi i dalje postoji potražnja za drvenim brodovima, John priznaje kako je posao izazovan.

- Mladi ljudi rijetko ulaze u ovaj posao. Skupo je i zahtijeva puno truda. Pitanje je hoćete li više zarađivati radeći ono što ne volite ili manje, ali stvarati drvene ljepotice, rekao je.

S druge strane, Županijska lučka uprava Crikvenica potiče očuvanje drvenih brodova dodjeljujući nagradu Joško Ivančić Cene. Ovaj guc je 2020. godine osvojio nagradu zahvaljujući svom izgledu i izvrsno održavanju.

Ljubav prema drvenim brodovima

Ivan Senica s gucom redovito sudjeluje na manifestacijama drvenih brodova.

- Bili smo na Hvaru na revijalnom jedrenju. To je bilo za dušu i srce, rekao je.

Za idući susret Ivan je Johnu obećao vožnju gucom, a razmišlja i o promjeni imena brodice u čast obitelji Dunato.