Hiperprodukcija sportskih događaja za dobar dio svijeta stadione je pretvorila u njihove druge domove. Iako mnogi od njih nazvani ''arenama'', oni nemaju ništa zajedničko s rimskim arenama u kojima su se u borbama gladijatora gubili životi sve kako bi se zadovoljilo raskalašenu povlaštenu masu.

No, stadioni, kojih na našoj planeti ima nekoliko desetaka tisuća, od manjih, malo većih i gorostasnih, kao i sve građevine podložni su – ekološkom zagađenju. Počevši od gradnje, dovršavanja, pa čak i rušenja. Stadion kao poseban arhitektonski subjekt skup je i u građenju, održavanju i rušenju i može biti veoma opasan po okoliš.

Zato je i svjetska krovna nogometna organizacija (FIFA) koja jedan dio svog profita ulaže u ekološku stabilnost, održivost i razvoj dala svojevrsne upute i smjernice kako bi nogometni stadioni trebali izgledati ubuduće.

Nitko nije brinuo za ekološke standarde

Kroz povijest, ruku na srce, stadioni su bili loše održavani, za ekološke standarde nitko nije brinuo, pa bilo je i stadiona od sto tisuća mjesta bez javnog toaleta. Dakako, kroz godine su standardi publike i rasli, a nakon tragedija na tribinama osamdesetih godina, s nekoliko tisuća mrtvih na svim stranama svijeta, konačno je niknula svijest o održavanju stadiona, sigurnosti publike, a u zadnje vrijeme raste svijet o ekološkoj optimalnosti tih naoko fantastičnih objekata koji su ujedno i golemi potrošači resursa.

Stadioni kao javna, čak i najjavnija mjesta prema tvrdnji čelnih ljudi FIFA-e, moraju biti zoran primjer ekološke čistoće, održivosti i stabilnosti. Pa su, sukladno, s nastupima svjetske nogometne organizacija podastrte upute i smjernice kakvi bi se i kako trebali graditi stadioni u neposrednoj budućnosti.

Štoviše, FIFA u organizaciji svjetskih smotri, barem tako tvrdi, gleda i na ekološku ravnotežu samog stadiona i njegovog okoliša, pa je to i jedan od uvjeta za kandidaturu na najveća svjetska nogometna natjecanja.

FIFA sa sloganom ”Kako ima za cilj potaknuti veću svijest i najbolju praksu u standardima održivosti u nogometu na globalnoj razini” – želi nametnuti nova pravila. Što bi otprilike značilo da svaki stadion mora biti nositelj tri dimenzije – zaštita okoliša, društveni razvoj i gospodarski razvoj.

Ipak, glavni fokus cijele namjere je na aspektu održivosti zaštite okoliša, na koje dizajn stadiona dublje utječe. Što FIFA želi? Graditi održive stadione kao dio globalnih napora za održivu budućnost. Jedna od najvažnijih odluka koju graditelj stadiona može donijeti jest hoće li uopće graditi. Nakon što smo se posvetili izgradnji, trebali bismo težiti izgradnji najučinkovitijeg mogućeg održivog rješenja za očuvanje okoliša i uštedu energije. FIFA to voli nazivati ”zelenom gradnjom”.

Jasno se kaže u istupu FIFA-e da se mora paziti na brojne detalje. Navodi se tako da razvojni inženjeri stadiona moraju svojim projektantskim postavama postaviti neka važna pitanja. Kako se održava stadion? Koji su utjecaji stadiona na okoliš? Koliki je trošak ugljika za dotični stadion? Je li taj stadion ekološki prihvatljiv? To bi, kao, trebala biti ”Biblija” za sve graditelje stadiona u budućnosti.

Stadioni tradicionalno sadrže veliku količinu utjelovljenih emisija ugljika, prvenstveno unutar strukture. Projekt stadiona trebao bi pokušati smanjiti količinu utjelovljenih emisija ugljika što je više moguće. Smanjenje potrošnje energije također je ključno za smanjenje emisije ugljika. Uz sve veće troškove energije u mnogim dijelovima svijeta, smanjenje potrošnje energije ima i financijski smisao.

Održivi stadioni

Danas se održivi stadioni pokreću korištenjem obnovljive energije umjesto fosilnih goriva poput plina. Uobičajeni obnovljivi izvori energije su fotonaponski paneli, geotermalna energija, energija vjetra, hidrotermalna energija i solarna energija. Kada god je to moguće, stadioni bi trebali odabrati trgovca opskrbom električnom energijom i sklopiti ugovor koji se temelji na obnovljivoj energiji.

Svijet u kojem živimo daje sve od sebe da postane ekološki prihvatljiv, mnogi nogometni klubovi slijede isti primjer i čine sve što mogu kako bi izgradili ili u nekim slučajevima promijenili svoje stadione ne bi li bili ekološki prihvatljiviji.

Danas su neki stadioni u svijetu sjajna ilustracija kako se mogu graditi svježi, zeleni i u skladu s okolišom prekrasni stadioni. Koji ne uništavaju atmosferu, a stvaraju energiju iz prirodnih izvora. Putem solarnih panela i vjetra. Travnjak se održava prirodnim gnojivom, za čišćenje se ne koristi pitka vode, remisija ugljičnog dioksida je uklonjena ili smanjena na minimum.

Primjeri takvih divota od građevina su stadion Ali Sammi Yen u Istanbulu, novi stadion Tottenham Hotspura u Londonu, Sparte iz Rotterdama, engleskog Nottingham Foresta.

Najdalje u ekološkim inovacijama otišao je stadion Climate Pledge Arena u američkom Seattleu. Stadion je proglašen kao prvi stadion na svijetu sa zero ekološkim certifikatom. Ovaj golemi objekt koristi sustav “Rain to Rink“, prikupljajući kišnicu u cisternu od 15 tisuća galona za izradu leda za hokejske utakmice.