Ogranak Matice hrvatske u Zadru u Mjesecu hrvatske knjige u suradnji s Alfa izdavačkom kućom organizirao je promociju knjige „Zlatarova kletva“ nagrađivane splitske književnice, profesorice i novinarke Magdalene Mrčela.

Moderatorica je susreta bila prof. Anica Serdarević, a uz autoricu su o knjizi govorili Tomislav Fuzul, urednik za Hrvatski jezik u Alfi te Jelena Alfirević Franić, sveučilišna profesorica.

Mrčelin se roman bavi zagrebačkim potresom iz 2020. tijekom kojega student Lovro slučajno pronalazi staru kutiju s rukopisima. Uskoro uviđa da se među njima nalazi i nikad objavljen Šenoin autograf naziva „Zlatarova kletva“.

Povijesna se metafikcija isprepliće s kriminalističkim i ljubavnim elementima kad Lovro u svoj rad na rukopisima uključi i naivnu zaljubljenu Doru te ambicioznu i

proračunatu knjižničarku Lauru. U potresnom kolopletu preživljavanja, ljubavnih intriga, moći i zločina kroz roman se propituje što je ono najbolje, ali i najgore u ljudima što u teškim vremenima kao erupcija izbija na površinu.

Osim toga, primjećuju se nevjerojatne društvene i političke paralele s Velikim zagrebačkim potresom iz 1880. godine, kada je Šenoa bio gradski vijećnik i riskirao svoje
zdravlje, naposljetku i život, za nesebičnu pomoć svojim sugrađanima.
Urednik Tomislav Fuzul osvrnuo se na stilsku vrijednost romana, koji među ostalim nudi i tobožnje Šenoine neotkrivene zapise. Fuzul ističe da se autorica maestralno služi jezikom Šenoina doba te da bi čitatelj koji u rukama ima samo taj dio teksta zbilja mogao pomisliti da se radi o zapisima hrvatskog književnog velikana.

Kao najveći forte ističe iznimno duboko oslikavanje ženskih likova te njihovih
emocija u složenim međuljudskim odnosima, primjerice u srazu s narcisoidnom ličnosti ili u trenutku otkrivanja prevare. Prof. Jelena Alfirević Franić istaknula je da je Mrčela „Zlatarovu kletvu“ pisala britkim i oštrim perom, s izrazitom napetošću i neočekivanim mjestima naracijskog obrata, što čitatelja ostavlja začuđenim i budnim.

Osvrnula se na snagu romana u domeni upozoravanja na distopijske dane i društvo
paradoksa. Alfirević Franić u svojoj je recenziji poentirala snažnim riječima, nazivajući Mrčelino djelo svjetiljkom koja mihalićevski gori, „svjesna da kao i prije 140 godina - mi stojimo moralno i materijalno u blatu“ (Šenoa), s hrabrom konstatacijom da je autorica najveći suvremeni realist hrvatske književnosti, hrvatski Balzac 21. stoljeća.
Ovaj inspirativni književni susret završio je dirljivim i konstruktivnim susretom s učenicima i studentima, Mrčelinom omiljenom publikom, i dogovorima za buduće književne suradnje.