Predavanje Josipe Barake Perice „Zadarska arheološka baština – prijedlog valorizacije održivosti rimskog katastra“ će se održati u Multimedijalnoj dvorani na Novom kampusu, u utorak 15. listopada 2024. u 19 sati.

Predavanje organiziraju Hrvatsko geografsko društvo – Zadar i Odjel za geografiju Sveučilišta u Zadru.

Josipa Baraka Perica diplomirala je 2001. na Filozofskom fakultetu u Zadru.

Godine 2006. završila je trogodišnji specijalistički studij na Papinskom zavodu za kršćansku arheologiju u Rimu (Pontificio Istituto di Archeologia Cristiana) na kojem je godine 2013. i doktorirala. Od 2006. zaposlena je na Odjelu za arheologiju Sveučilišta u Zadru na kojem u zvanju izvanredne profesorice održava nastavu na preddiplomskoj, diplomskoj i poslijediplomskoj razini studija. Članica je uredništva časopisa Archaeologia Adriatica i vijeća doktorskog studija Arheologija istočnog Jadrana. Suradnica je na trima projektima: MONACORALE – History and Archaeology of Monasteries and Ecclesiastical sites in the Eastern Adriatic (4th-12th c.) / Povijest i arheologija samostana i crkvenih lokaliteta na istočnoj obali Jadrana (od 4. do 12. stoljeća) (École française de Rome); GRIVA – Gradina svetog Ivana, izolirana točka otočnih dodira (Sveučilište u Zadru) i MeMori-Memento mori: antički svijet mrtvih podvelebitskog prostora (Sveučilište u Zadru).

Nakon zaposlenja kao suradnica, zamjenica ili voditeljica sudjelovala je na nizu sustavnih arheoloških istraživanja i rekognosciranja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Znanstveno zanimanje usmjereno joj je prema starokršćanskoj arheologiji, kasnoantičkoj arheologiji, arheologiji arhitekture i arheologiji krajolika.

Zadar je kao vodeće liburnsko središte početkom 1. st. postao kolonija rimskih građana – Colonia Iulia Iader. Kolonija je kao upravna jedinica obuhvaćala grad unutar zidina, sa svim obilježjima urbanoga središta, ali i izvangradsko područje koje je bilo gospodarski temelj same kolonije – ager.

Uobičajeno obilježje agera kolonije bila je centurijacija, odnosno podjela na centurije jednake veličine, koje su služile boljoj organizaciji prostora i lakšem upravljanju njime, ali i za određivanje vrijednosti zemljišta. Zadarski je ager uključivao maksimalni prostor plodne zemlje na kopnu i na otoku Ugljanu. Centurije su bile kanonskoga modula 710 x 710 m (20 aktusa), a kardi i dekumani bili su orijentirani uz liniju obale, slijedeći geomorfologiju terena i oblikujući mrežu koja je opstala do danas.

Agrarni pejzaž Iadera organizirao se prema principima rimske agrimenzure, a prostor agera, iako se od trenutka formiranja kontinuirano mijenjao djelovanjem ljudskih i prirodnih čimbenika, sačuvao je ostatke antičke centurijacije koji su vidljivi u današnjoj podjeli urbanog prostora grada izvan povijesne jezgre.

Upravo valorizacijom održivosti rimskog sustava mjerenja zemljišta unutar suvremenoga cestovnoga gradskog sustava otvaraju se brojne mogućnosti za novu prepoznatljivost grada i njegove arheološke baštine.

Izrada projektnog prijedloga rezultat je dobre suradnje stručnjaka iz različitih znanstvenih područja. Uz izv. prof. dr. sc. Josipu Baraka Pericu s Odjela za arheologiju, u izradi su aktivno sudjelovali izv. prof. dr. sc. Ante Blaće s Odjela za geografiju, dipl. arh. Filipa Jurković Pešić, voditeljica Sveučilišne arheološke zbirke s Odjela za arheologiju, izv. prof. dr. sc. Franjo Pehar s Odjela za informacijske znanosti Sveučilišta u Zadru i prof. dr. sc. Gregory Zaro s Odjela za antropologiju i Instituta za klimatske promjene (University of Maine, USA).