Dokumentarnim filmom „Zadar nije za dar- istinom protiv laži“ i okruglim stolom na istu temu danas je nastavljeno obilježavanje 33. obljetnica Obrane grada Zadra. Organizator ovog događaja je Udruga liječnika dragovoljaca 1990-1991 Zadar.

Predsjednik Udruge dr. Petar Lozo istaknuo je kako je ovaj dokumentarni film od svega par minuta podsjetnik na najteže dana ovoga grada u novijoj povijesti. No, skrenuo je pozornost i na problem s kojim se već dugo bore, a to je nedostupnost snimki iz tog vremena.

„Radi se o tome da smo mi prošle godine povodom 32. godišnjice obilježavanja  Dana obrane našeg grada uspjeli po prvi put, dakle nakon 32. godine, prikazati po 3 minute iz 5 dokumentarnih filmova koliko smo uspjeli prikupiti vezanih baš za samu obranu našeg grada. U ovom filmu, dokumentarcu, zapravo to skraćeno prikazujemo i upućujemo na temeljni problem koji se tom prilikom pokazao.  Zadar, koji je pretrpio takva strašna razaranja u samoj obrani i poslije tijekom oslobođenja, a što je vrlo dobro praćeno tada putem medija posebice slikovnim zapisima, ti zapisi su nedostupni. Mi smo danas u situaciji da čak i istraživači, a ovi koji jesu to su entuzijasti, dakle ulažu i svoje vrijeme i svoj novac, ne mogu doći do tih materijala jer je u međuvremenu razvoj tehnologije učinio, recimo tako, čudo.

Dakle, ona tehnologija kojom se tada zapisivao i vršio slikovni zapis, u međuvremenu je potpuno zastarjela i danas je nečitljiva. Dakle vi ne možete ono što je tada snimljeno danas vidjeti ako nije digitalizirano. E to je ključni problem, prvo jer se taj materijal čuva u HRT Arhivi. Ima puno materijala i kod privatnih osoba, jer uglavnom su dosta amateri isto snimali.  Jedan dio kod njih je sačuvan. U svakom slučaju, temeljni problem je što ako vi želite danas izvršiti uvid ili  napraviti neki dokumentarni film, što je to izuzetno skupo, a sama televizija, odnosno odjel zadužen za uvid u taj materijal, predstavlja neke okvire koji su zapravo čvrste prepreke, jer traže od vas podatke koje vi u tom trenutku niti ne možete znati.

Na primjer, razdoblje na čemu je, tko je snimao, koliko minuta ćete imat ukupno materijala, na kojim platforma ćete prikazivati, na kojim teritoriju. Dakle, to su neke prepreke koje vas onemogućuju. Danas se iskristalizirala ideja da se obratimo Gradu, da učini jedan taj napor kao institucija pa i preko politike da se cijeli taj ukupni materijal ustupi bilo Državnom arhivu u Zadru ili onaj dio koji se odnosi na Domovinski rat, Narodnom muzeju. Također da mi u Zadru počnemo intenzivnije raditi na formiranju fundusa, dakle materijala, koji bi činio sutra Muzej Domovinskog rata, što Zadar ne sumnjivo zaslužuje.

Dr. Lozo prisjetio se i najtežih trenutaka u karijeri, vrijeme kad je s ostalim kolegama provodio na prvoj crti, odmah iza hrvatskih dragovoljaca

„25 godina nam je trebalo da organiziramo Znanstveni simpozij -uloga zdravstvenih djelatnika u obrani Zadra. Mi smo tada dokazali, znanstveno  dokazali da na svim crtama obrane grada Zadra u kojima je zavojevač zaustavljen nalazili su se isključivo dragovoljci, a iza leđa dragovoljaca su bili liječnici. To je nešto što svijet, svjetska povest uvažava i ne samo to, zbog naše kirurško-anesteziološke mobilne ekipe koje su djelovale na Velebitu, a dakle tamo su bili i zadarski djelatnici, zadarski liječnici i medicinske sestre, moram naglasiti, i tehničari  RNG-a. Svi oni imali su veliku ulogu o kojoj se danas gotovo ništa ne zna, dakle tamo je bila ratna bolnica Šiška 2 i mobilne naše kirurško-anesteziološke ekipe.

Temeljem tih iskustava, NATO je promijenio svoju sanitetsku doktrinu, tako da oni sada primjenjuju ta naša iskustva. Bilo je nemoguće izvesti dopremu materijala, prvo iz razloga što je postao mobilizacijski plan. Po tom mobilizacijskom planu znalo se točno gdje je koji djelatnik raspoređen i da smo mi djelovali o tom planu, obrana ne bi uspjela. Sve ključne pozicije pokrivali su zagovornici osvajanja naših domova.  Tako da moglo se organizirati isključivo uz pomoć dragovoljaca. Budući da u tom trenutku niste imali dovoljno opreme, niste imali dovoljno ni prijevoznih sredstava, najviše je zapravo značila sama tjelesna nazočnost liječnika i za tih dragovoljaca.

Tako da u tim konkretnim uvjetima, kad je liječnik praktički na prvoj crti i on ne može puno napraviti, on pruži prvu pomoć, zbrinjavanje, evakuacija, ali u tom trenutku ta psihološka spoznaja da je liječnik sa njima onda je toj šaci branitelja, dragovoljaca davalo nadnaravnu snagu, snažna vjera i to samopouzdanje da neće biti ostavljen učinilo ga zapravo nepobjedivim. Mi smo to i prikazali u našoj dokumentarnoj, u odjavnoj špici, naša završna slika je „Domovina se brani ljubavlju“.

U nemogućim uvjetima tada su radili i liječnici u samom gradu Bez. Vode, struje i pod konstantnim granatiranjem. Liječnica dentalne medicine Nada Perković Kevrić ispričala nam je nevjerojatnu priču kako se jedan njezin kolega dosjetio da stomatološkim aparatima ipak dopremi i vodu i struju...

„U ratnim razaranjima kad nemate ni struje ni vode, svi znate da naši strojevi ne mogu funkcionirati ni bez struje ni bez vode javio se jedan inate. U tim kriznim situacijama ljudski um ostaje kreativan. Jedan kolega dr. Milardović smislio je kako da imamo i struju i vodu na našim aparatima. Sistem se sastoji od toga da imate jednu ekspanzivnu posudu, kao kotao za vodu koji može podnijeti pritisak sa kompresorom i onda drukate zrak i iz tog kotla voda ide u vodovodnu cijev. Kabeli za struju su bili posvuda i tu smo se prispajali. I u tim teškim vremenima smo radili“.

Večeras nakon mise u crkvi svetog Šime koja počinje u 18 sati održat će se  spomen hodnja u čast poginulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu od crkve Svetog Šime do spomenika poginulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu u uvali Jazine gdje će se u 19 odat počast paljenjem svijeća