Godine 1443. Pažanin fra Ivan Tutnić, vraćajući se s hodočašća iz Svete Zemlje, donio je trn iz Kristove krune kao dar svojoj sestri Mariji, koja se zavjetovala kao koludrica u Benediktinskom samostanu Svete Margarite.

Svjestan vrijednosti dara, fra Tutnić je Trn sakrio tijekom putovanja i predao ga sestri nakon zavjetovanja. Trn, kojeg je fra Ivan nazvao "Sveta Moć", ostao je u samostanu, gdje su ga benediktinke čuvale i odavale mu štovanje molitvom.

Sveti Trn je postavljen u staklenu kupolu i čuvan u samostanskoj riznici. Tri papina vizitatora potvrdila su autentičnost Svetog Trna, a Sveta Stolica izdala je potvrdu da je Trn autentična relikvija koja potječe iz Trnove Krune na glavi Isusa Krista u Jeruzalemu. Svake godine, 4. svibnja, održava se procesija sa Svetim Trnom, prenoseći ga iz crkve Navještenja Marijina u Zbornu crkvu Marijina Uznesenja.

Povijesni izvori o Svetom Trnu

Brojni povijesni zapisi svjedoče o štovanju i čuvanju Svetog Trna u Pagu. Prvi spomen Trnove krune, koja nije dio Evanđelja, nalazi se u pismu sv. Paolina iz 409. godine, gdje se navodi potreba za štovanjem Trnja koje je okrunilo Spasitelja. Povijesni izvori potvrđuju da je Sveti Trn u Pag donio fra Ivan Tutnić 1443. godine na poklon sestri Mariji. Prema fra Ivanovoj ispravi, relikvija Svetog Trna čuvala se u škrinji s četiri ključa, pri čemu su ključeve držali majka opatica, Paška općina, opat Ivan Tutnić i paški zborni Kaptol. Isprava također detaljno opisuje ceremonijalno čuvanje, štovanje i nošenje Svetog Trna.

Običaji povezani sa štovanjem Svetog Trna

Od dana kada je donesen u Pag, Sveti Trn se štuje i slavi. Središnja svečanost je 4. svibnja, kada se održava svečana misa i procesija. Sveti Trn se prenosi iz crkve Navještenja Marijina u Zbornu crkvu Marijina Uznesenja, gdje vjernici mogu moliti pred njim. Običaj je da se molitva završi laganim dodirom Svetog Trna.

Novine u štovanju Svetog Trna

Iako su se običaji štovanja Svetog Trna uglavnom držali tradicije iz 1445. godine, određene promjene su se dogodile tijekom vremena. Godine 1797., nakon pada Republike Venecije, francuska uprava ukinula je Franjevački samostan, što je utjecalo na promjenu mjesta procesije. Daljnja značajna promjena dogodila se 2019. godine kada je potpisana Povelja o čuvanju relikvije Svetog Trna između Viteškog reda Svetoga groba jeruzalemskog za Hrvatsku i Benediktinskog samostana sv. Margarite. Time je dodatno potvrđeno zajedničko štovanje relikvije, čuvajući tradiciju štovanja Svetog Trna i povezanost s kršćanskim temeljima.

Sveti Trn ostaje izvor duhovne snage i inspiracije za vjernike, povezujući ih s dubokom poviješću i simbolikom Kristove muke.