Davor Njirić tijekom 21 godine rada bio je glavni savjetnik niza ministara turizma, sudjelovao je u razvoju poslijeratne strategije turizma u vrijeme ministra Nike Bulića, a danas je konzultant i kompetentan poznavatelj turističke djelatnosti. Za Morski HR osvrnuo se na problem privezišta diljem Jadrana i iznio je neke svoje prijedloge kako bi se mogli riješiti problemi divljih priveza, riva, ali i sve većeg nedostatka mjesta na kojem se plovila mogu sigurno ostaviti.

Povod ovog javnog obraćanja je članak objavljen na portalu Morski. HR na temu izgradnje  mula u mjestu Broce kod Stona, koji je naknadno ograđen žicom kako se ne bi moglo pristupiti s plaže. Zahvaljujući građanima, ovom potralu i učinkovitoj akciji inspekcije žičana ograda je uklonjena. Međutim, ostaje nejasno ono bitno, tko je izgradio mul, tj. tko je bio investitor, kako je izgradio mul - legalno ili nelegano, u koju svrhu – izgradnje komunalnog privezišta ili privezišta nautičkog turizma. Ne bi se trebali čuditi da je netko nelegalno izgradio mul za privezište nautičkog turizma bez koncesije i građevinske dozvole. No, to će utvrditi inspekcija. 

Što je uzrok pojavi nelegalnih vezova i marina na Jadranu?

Poštovani ministri, znate li za pojavu izgradnje nelegalnih komunalnih privezišta i privezišta nautičkog turizma? Što je uzrok tome? Tko je odgovoran za tu pojavu, građani, koji godinama uzaludno traže izgradnju komunalnih privezišta i sidrišta i poduzetnici, koji traže koncesije za izgradnju privezišta nautičkog turizma, pa neodgovorni odluče prekršiti zakon ili troma neučinkovita državna administracija koja nije stvorila zakonske i prostorno-planske preduvjete za njihovu izgradnju?         

Imali ste priliku stvoriti zakonske preduvjete za rješenje problema nedostatka komunalnih privezišta i privezišta nautičkog turizma kada se pripremao novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama. Tu ste priliku propustili. Ovo je samo jedan primjer da novi zakon ne rješava pravni nered na pomorskom dobru i morskim lukama i da ne omogućava unapređenje  komunalnog standarda lokalnog stanovništva i razvoj nautičkog turizma.  

Ovo je problem oba ministarstva, pa je logično pitati: Zašto u radnoj skupini za izradi novog zakona nije bio i predstavnik ministarstva nadležnog za turizam? Donošenje novog Zakona je bila prilika konačno definirati politiku Vaših ministarstava oko pitanja: Trebaju li hrvatskom turizmu privezišta nautičkog turizma izvan luka otvorenih za javni promet i u njima?  

Dva ministarstva različito propisuju vrste objekata za prihvat nautičkih plovila!

Znate li da Vaša ministarstva različito propisuju vrste objekata za prihvat plovila nautičkog turizma? Pravilnikom ministarstva nadležnog za turizam jasno je propisano da su to: luke nautičkog turizma - marine, nautička privezišta i nautička sidrišta. Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama definira pojmove: luke nautičkog turizma - marine, nautička sidrišta, privezišta (op.a. ne za nautičare nego za jahte i brodice?!) i privremena pontonska privezišta (op.a. ispred ugostiteljskih objekata na osami do kojih mogu doći samo nautičari). Zar privezišta i pontonska privezišta nisu privezišta nautičkog turizma?

Zabrinjavajuće je da nakon trideset godina od donošenja Pomorskog zakonika ministarstvo još ne vidi da u naravi postoje „nautička privezišta“, a ne općenito „privezišta“.

Državni zavod za statistiku: "Imamo 18.942 vezova i nepoznat broj privezišta"

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku iz 2022., imamo 64 marine, 83 nautička sidrišta i samo 15 nautičkih privezišta, ukupno 18.942 vezova, te 21 suhu marinu s 6.137 mjesta na kopnu. Da, imamo samo 15 „nautičkih privezišta“, a ne znamo koliko imamo „privezišta“?!

Kako je moguće da Hrvatska ima samo 15 nautičkih privezišta? Moguće je jer, kao što je rečeno, Zakonom nije propisano da postoje „nautička privezišta“ nego „privezišta“ i „pontonska privezišta“, premda je propisano da su ona namijenjena jahtama i brodicama znači nautičarima. Dakle, „privezišta“ su, u bitnome, što i „privezišta nautičkog  turizma“. Premda na prvi pogled nije važno je li se koristi jedan ili drugi pojam to je ipak jako važno jer kad se kaže „privezište“ nikome nije jasno, a pogotovo statističarima o kojemu je privezištu riječ. Naime, postoje privezišta različitih namjena: nautičko privezište, komunalno privezište, industrijsko privezište, servisno privezište itd. Uostalom, ako ministarstvo koristi pojmove „luka nautičkog turizma“ i „sidrište nautičkog turizma“ zašto, analogno tome, ne koristi i pojam „privezište nautičkog turizma“. Ne korištenjem ovog pojma ministarstvo je onemogućilo statističko praćenje „nautičkih privezišta“.    

Premda imamo samo 15 statistički evidentiranih nautičkih privezišta, u stvarnosti je njihov broj daleko veći. Naime, poznato je da se u naseljima ili izvan njih otvara sve više restorana ispred kojih vlasnici uređuju vezove, muringe, ili sidrišta s plutačama za nautičare da se mogu vezati, ako su njihovi gosti. Korištenje vezova ugostitelji ne naplaćuju svojim gostima.

Restorani sa sezonskim vezovima ili plutačama na sidrištu, za nautičare u tranzitu, poseban su proizvod nautičkog turizma”. Da se u zakonu koristi pojam „privezišta nautičkog turizma“ lakše bi se registrirali ovi vezovi. Tada bi njihov broj višestruko premašio broj marina (64) i nautičkih sidrišta (83). Na temelju grube procjene, samo u Dubrovačko-neretvanskoj županiji ima više od 50 nautičkih privezišta, odnosno restorana s ukupno više od 500 vezova, a to znači da ih je u primorskim županijama ukupno oko 300 s oko 3.000 vezova. Nevjerojatno. Za uređenje nautičkih privezišta nisu zainteresirani samo vlasnici restorana, nego i hotela i kampovi. Za njihovo uređenje nisu potrebna značajna ulaganja zbog malih minimalnih tehničkih uvjeta i manjeg kapaciteta. Njihovom izgradnjom bi se smanjila noćenja uvalama na vlastitom sidru. Naime, nautičari bi se noću osjećali sigurnije na privezištima restorana, hotela i kampova. 

Problemi i privilegije restorana na osami

Umjesto da ministarstvo korist pojam „privezište nautičkog turizma“ ono, gle čuda, uvodi novi pojam „privremeno pontonsko privezište“ ispred restorana i drugih ugostiteljskih objekata na osami, „usred ničega“, pod uvjetima: da je pristup restoranu moguć samo morskim putem; da privezište može biti postavljeno najdulje šest mjeseci; da vlasnici restorana ne smiju naplaćivati vez svojim gostima; da vlasnici moraju prihvatiti komunalni otpad nautičara, koji koriste usluge restorana.

Ovaj prijedlog je toliko nelogičan, odnosno apsurdan/besmislen iz više razloga, a prije svega sljedećih: Ovim se privezištima ne rješava daleko veći problem tisuća i tisuća nelegalnih davno izgrađenih privezišta nautičkog turizma ispred restorana, koji ne narušavaju izgled mjesta. Nije logično sa se postavljaju pontonska privezišta koja se koriste privremeno (samo šest mjeseci) umjesto da se i na tim mjestima uređuju sidrišta nautičkog turizma i planiraju i grade primjerena „klasična“ privezišta nautičkog turizma s propisanim minimalnim zahvatom u prostoru, jer se pontonska privezišta mogu postavljati samo u dobro zaštićenim uvalama i jer ih ugostitelj mora nakon šest mjeseci tegliti i izvlačiti na kopno.

Posebno bih naglasio da je sramota ugostitelje pretvarati u „smetlištare“, jer moraju od gostiju koji odlaze nakon ručka preuzeti smeće sakupljeno tijekom nekoliko dana krstarenja. Naime, lakše je nautičaru, koji odlazi nakon par sati, smeće zbrinuti u prvoj marini. Zašto svi restorani ne moraju preuzimati smeće nego samo oni na osami, kojima je to najteže? S obzirom da to ipak po zakonu moraju, riječ je o usluzi koju mogu naplatiti da pokriju troškove odvoza i zbrinjavanja. Zar ovo nije izvan pameti? To je dokaz nepoznavanja problematike nautičkog turizma, odnosno da u pripremi zakona nisu sudjelovali nautičari, kapetani, hotelijeri i ugostitelji, koji nešto znaju o nautičkom turizmu.   

Rješenje problema

Ovaj problem se može riješiti  jednostavno, ako ministarstvo: zamijeni pojam „privezište“ pojmom „privezište nautičkog turizma“ i propiše da se ona nalaze izvan luka otvorenih za javni promet i u dijelu tih luka namijenjenih nautičarima; zatraži od jedinica lokalne samouprave (JLS) da donesu „Program registriranja izgrađenih privezišta nautičkog turizma“ ispred restorana i drugih objekata, ako ih ne namjeravaju ukloniti o svom trošku, jer narušavaju izgled turističkog mjesta; dogovori s ministarstvom nadležnim za prostorno uređenje  da se ovaj Program može provesti promjenom Prostornih planova županija i JLS u izvanrednom postupku u roku od šest mjeseci (izvan planiranih redovnih promjena planova). Dakle, problem se može riješiti, ako ministarstvo pokrene inicijativu da se uvede red na pomorskom dobru i preuzme koordinaciju nad aktivnostima JLS za koje su one nadležne. Zar to nije uloga ministarstva? Naime, do sada JLS nisu podnosile zahtjeve za promjenama prostornih planova, a bez prostornog planiranja privezišta nautičkog turizma nije moguće ni izdavanje koncesije za njihovo korištenje. Bilo bi apsurdno/besmisleno rušiti nelegalna privezišta nautičkog turizma pa ih ponovno graditi, ako ne narušavaju izgled turističkog mjesta. Slično je i s nelegalnim komunalnim privezištima. Ministarstvo treba preuzeti aktivnu ulogu, a ne zakonom problem prebaciti na JLS po načelu „Brigo moja prijeđi na drugoga“.

Apsurdna je, stoga, odredba zakona da su JLS obvezne ukloniti sva nelegalna privezišta (nautička i komunalna) o njihovom trošku, ako su ona ipak potrebna. Na sličan način se može riješiti problem nelegalnih komunalnih sidrišta. Za rješavanje nereda na pomorskom dobru treba početi koristiti rješenja u skladu s logikom s kojima će svi biti zadovoljni. Nelogične zakone treba mijenjati.

Sada ne možemo učinkovito upravljati razvojem „održivog nautičkog turizma“. Naime, kako ćemo odrediti granice rasta kapaciteta, odnosno nosivi/održivi kapacitet pojedinih segmenata nautičke ponude, ako ne znamo čime sve raspolažemo. Naime, nautički turizam pokazuje prve znakove overturizma, kao i onaj na kopnu. Sve je veća „gužva“ plovila u priobalju. O tome se još ne govori. Moramo znati ne samo koliko je vezova u marinama i nautičkim sirdištima i broj plovila charter flote, nego i ono što sada ne znamo, koliko je vezova nautičkih privezišta izvan luka otvorenih za javni promet i u ovim lukama, komunalnih privezišta, komunalnih sidrišta i broj, kapacitet malih obalnih kruzera i koliko u marinama i lukama otvorenim za javni promet imamo uređaja za pražnjenje „crnih“ tankova plovila u komunalnu odvodnju, najvažniji ekološki standard. 

Svaki problem se može riješiti samo je potrebno znanje i politička volja da se u njegovo rješavanje uključi struka.             

Poštovani ministri, u interesu razvoja hrvatskog pomorstva i turizma dogovorite se da se ovi problemi, nakon trideset godina, konačno riješe. Jedinice lokalne samouprave i struka Vam sigurno stoje na raspolaganju. Što se čeka?